Kako su prosli vikend nasi visokogorci bili u Paklenici, odlucili se i nas nekoliko da im se pridruzimo. No u subotu smo ipak prvo napravili detour preko Tulovih greda, nesto sto Marko vec dulje vrijeme prizeljkuje i evo, konacno, prilika se ukazala.
Ne znam tko je sta ocekivao od tog kraja, da li totalni krs i pustos, da li upozorenja na minska polja na svakom koraku, ali docekala nas je prava velebitska idila... lijepe i dobro markirane planinarske staze, dobro izgladjena makadamska cesta koja prolazi odmah nadomak stijena, i totalno caroban krajolik. Na zavoju na kojem smo parkirali nasli smo i spomen plocu francuskom glumcu Pierre Briceu koji je 60-ih godina utjelovio lik Winnetoua te veliki foto-pano koji su slozili obozavatelji filmova iz Slovacke.
Mi smo si u sastavima Marko&Ante&Ante (pa vi pogodite koji je koji) te Fico&Sabo&ja napikirali jugozapadnu stijenu Tulovih greda... u mnostvu smjerova svakakvih klasicnih ocjena izabrali smo dva susjedna, Smer cez plosce i Dvodelni kamin, koji se spajaju na sedlu, da bi na vrh stijene izasli kroz nastavak smjera Greblje. Lagani smjerovi, taman za upoznavanje sa stijenom, dobre mogucnosti postavljanja medjuosiguranja, a po plocama se nadje i spitova. U medjuvremenu je za nama krenuo i jedan slovenski navez dok se zavoj na cesti napunio autima i planinari/hodaci se razmilili na sve strane. Dakle, Tulove grede su totalni hit, nikako neka zabacena divljina gdje ljudska noga rijetko kroci. Nema nikakve sumnje da cemo se tu jos vracati! :-)
Navecer potpuno neocekivani susret s nasom Dinom, koja je bila u Paklenici sa skolom AO Mosora pa smo se s njima podruzili i onda u kamp na spavanac.
U nedjelju Ivona i ja krecemo u Boru... moj novi pokusaj da konacno ispenjem smjer do kraja, a ostali navezi u neke svoje avanture. Stizemo pod smjer, kad tamo neki Slovenci taman penju prvu duzinu, ali nemaju namjeru ici do kraja (jer nisu ni znali da je smjer produzen), nego ce abseilat nakon druge duzine. I sta cemo mi... ajmo ipak u Bracni smjer, to jos nismo penjali. Ulazni 4b je blago receno zanimljiv... kad vidis 3-4 spita na po metar i pol razmaka odmah ti je jasno da je malo tvrdji. Treca duzina, 5a, je stvarno prekrasna, nakon nje jos jedna 4-ka prije detaljne duzine. E sad, tu su pocele muke! Nekad je navodno falila plocica u samom detalju, a bez nje fakat ne znam kako bi to prosao. I ovako mi je spit bio malo izvan dohvata, jbg, fali mi 10-ak cm visine. Na kraju sam improvizirao pussy-stick od kompleta i cokovadilice, malo se navukao, i nasao odlicne grifove u razini spita. Dakle, sve tek malo previsoko za mene. Ostatak duzine nije problem, s tim da sam napravio detour lijevije po ljepsoj ploci umjesto prolaska kroz celaviji kamin. Do kraja su jos dvije 4-ke koje su vise orijentacijski zajebane nego penjacki tako da je zadnji stand improviziran na nekoj glondzi otkud se lagano moze izvuci na sedlo gdje se izbije na markiranu stazu koja vodu prema Djuzi. I to je to. Brzinski dolje, gdje nas svi vec cekaju, svi su vec jeli, tako da ovaj put nisam dobio ni kruha i pastete! Picimo za Zagreb. The end.