Nakon gruntanja kud i kako za produzeni vikend, da se obave obiteljske duznosti, a ipak da maknemo guzicu nekud dalje i odemo na nekakve aktivnosti, Dav i ja dogovorismo da cemo u subotu i nedjelju otici u Paklenicu, a onda u nedjelju navecer u Slunj pa u ponedjeljak na penanje u okolici.
U Paklenici nam je prvi izbor bio penjanje, a razmisljali samo da u slucaju guzve "pobjegnemo" na Velebit. Kad sam Davorki spomenuo da bi ju vodio u Centralni kamin u kojem jos nije bila, Velebit je definitivno otpao, ona oce penjat i to je to :)
Krenuli smo u petak navecer, plan je bio ici starom cestom od Karlovca do Udbine, a onda autoputem do Maslenice, no obzirom na pojacan promet, a i laganu pospanost, stadosmo u Slunju gdje smo ostali prespavati. Oko 7 ujutro krenusmo dalje, niti psa na cesti nema... nigdje nikog... uzivamo u krajoliku, prvi put da sam bio budan na dionici i konacno vidjeh potopljeno Bjelopolje, totalno ludo izgleda.
Nakon sto smo to jutro tri puta prosli kroz tunel Sveti rok, u Paklenicu smo dosli nesto kasnije nego smo planirali. Ivana i Tihomir koji su krenuli dosta kasnije, stigli su prije nas, a Rade i Tomba koji su se javili ujutro iz Starigrada, vec su frikali u kanjonu.
Dolazimo u Starigrad, hrpa ljudi, dolazimo u Paklenicu, a tamo ajme...
Parkirali na prvom parkingu, onom "povisenom" otkud se ide na Crljenicu :P Milijarda ljudi u Paklenici. Cujem se s Tihomirom, oni svega 200 m dalje. Dolazimo do njih, kam cemo... u popularne smjerove se uopce ne isplati ici, razmisljam da li na Velebit, Davorka bi Centralni kamin, a tamo pitanje kakva je situacija...
Tihomir vadi stari vodic i u kuku Tisa nalazi smjer "Kasnozoreci" ("lijevo" od "Ranozoreceg"), nema ga u novjim vodicima, smjer neosiguran, 150 m, ocjena V/VI,III, nakon malo gruntanja, odlucujemo to penjati. Tamo sigurno nema nikoga. Iz daljine se cini fora.
Pristup nije dug, ali po siparu pa malo nervira. Dolazimo blizu smjera i navezujemo se na laksem podrucju, Tihomir krece prvi. Ispocetka nam se smjer cini laksi i polozeniji nego sto je izgledao izdaleka, mozda ipak ne bude zanimljiv...
No cim se pocelo penjati, slika se malo promjenila :) Smjer krece po laksem terenu, nakon toga ide jedan strmiji dio do rampe, po rampi lijevo, a onda po zlijebu ravno gore. Ja sam ispod strmijeg dijela standao da si smanjim trenje pa sam imao duzinu vise, no u ostatku teksta standove i cugove spominjem kako je u vodicu.
Stijena je na pocetku strmijeg dijela bila nekakva pomalno mrvljiva, a mogucnost postavljanja medjuosiguranja ne bas...
Tamo sam isao ravno gore do rampe po kojoj lijevo do prvog standa. Prelazak na rampu je fora, uopce nije tesko, ali skakljivo :) Drugi cug ide kroz zlijeb koji je odozdola izgledao jako lagan, no iako nije tezak, nije bas tako trivijalan kako je izgledao odozdola. Odmah na ulazu je zabijen jedan klin, a malo vislje i drugi. Ulaz je kao nekakav detaljcic, no nista strasno. Ta duzina je bila bas lijepa za penjanje. Iznad zlijeba na polici smo napravili sljedeci stand.
Ostatak smjera je jako lagan, II-III, no do vrha taman malo fali da se povuce cijela duzina uzeta pa je trebalo standati prije kraja. U tom zadnjem dijelu se smjer spaja sa Ranozorecim i Josipa Debeljaka.
Od opreme dobro dodju cokovi/tricamovi, frendovi, gurte/kevlari, u donjem dijelu bi mi dobro dosao poveci frend kojeg nisam imao sa sobom :P
Odmah nakon penjanja picimo dolje, zatim na plazu gdje se nakon smazavanja 2 litre sladoleda bacamo na hodanje po gurti (slackline - http://en.wikipedia.org/wiki/Slacklining) i hekisekanje. Ubrzo nam se pridruzuju Marija i Drazen, a kad je vec poceo padati mrak, Marija i Drazen zgibali na Pag, a nas cetvoro kod Dinka gdje su nam Boris i Goga koji su taman doputovali u Starigrad cuvali stol... Poslije su dosli Rade i Tomba s nekom ekipom pa smo i s njima malo procavrljali.
Nakon presuper vecere picimo do vikse, a nakon brbljanja na spavanac.
Drugo jutro ustajanje u 7, obilni dorucak i picenje direktno u Paklenicu. Ovaj put smo dosli dovoljno rano da smo uspjeli parkirati dosta blizu kanjona. Odluka je pala da naveze Tihomir-Ivana i Davorka-ja idemo u Centralni kamin, njih dvije to jos nisu penjale, a Boris i Goga su isli u Nosorog. Dolazimo pod CK, jedna naveza u smjeru, druga na ulazu, a treca kao penje Watersong. Malo smo pricekali pa lagano krenuli.
Ekipa ispred je bila dovoljno brza pa nas uopce nisu kocili, dakle nikakvu guzvu nismo osjetili. Ekipa iz Watersonga je izgleda skrenula u CK, a jedna ekipa iz CK je kod prijecnice otisla lijevo u donju izlaznu varijatnu. Mi smo nakon kamina isli u lijepsu izlaznu varijatnu po ploci.
Nakon silaska smo gledali sto bi, gledamo u Nosorogu nikog, Davorka bi jos penjala, pa ajmo :) Ivana i Tihomir na kavu, a Davorka i ja u Nosorog. Relativno brzo smo to rijesili, sisli dolje, pozdravili se s ekipom i zapicili u Slunj.
U ponedjeljak nismo bili bas nesto raspolozeni za penjanje, ali frend iz Slunja zvao da bi isao penjati pa smo nakratko zapicili na obliznje sportsko penjaliste Gajinu pecinu.
I to je to, na kraju ispao sasvim dobar vikend :)
Turbo