Evo kad nece nitko, da ja napisem par rijeci s vikenda. Kao sto smo najavili Boris, Jagor, Luka, Marko, Ana, Maja i Mateljan planirali smo za vikend popeti 700 metarsku Centralnu smer na Veliku Babu (2016m) u Kamniskim alpama.
U petak poslije posla Boris i Jagor su se zaputili do Ljubljane gdje su pokupili Luku i mene. Jos za dana stigli smo u Gornje Jezersko te nakon pive u lokalnoj birtiji dosli do parkinga u dolini. Uskoro je poceo zesci pljusak pa smo se na brzinu sklonili u obliznju dascaru tj. tovarnu zicaru koja ide prema Ceskoj koci. Odlucismo tu prenociti na nekim daskama pa smo se zavukli u vrece, polijegali i uz sum kise lagano tonuli u san.
Negdje oko 23h probudila me cika nekog stakora, a u istom trenu zacuo se i nadolazeci automobil.
Bio je to ostatak ekipe (Ana, Marko, Maja i Mateljan) za koje smo vec mislili da su odustali od puta.
Alarm je bio postavljen na 5:00, a jutro hladno i poluoblacno.
Izmilili smo iz vreca, doruckovali, poslozili se u 4 naveze i krenuli stazom prema ulazu u smjer.
Pristup vodi putem po siparu/krsu koji je djelomicno bio pod snijegom, a ulaz u smjer se vidi na kilometar. Putem su nas sustigle dvije slovenske naveze koje nakon drugog cuga vise nismo vidjeli.
Usprkos nocnoj kisi stijena je bila suha osim pokojih lokvica u zljebovima i pukotinama. Prva naveza je krenula oko *pola 9*.
Smjer je dosta razveden i ne pre tezak tako da smo na djelovima penjali skoro paralelno. Jagor i Luka su krenuli prvi, sljedili su ih Mateljan i Maja, zatim Marko i Ana te Boris i ja na zacelju.
Nakon sto smo prva dva cuga popeli za sat vremena bilo je jasno da ce penjanje potrajati. Ta Baba je zapravo jedna stvarno velika Baba i mogucnost odpenjavanja sa vrha po noci ne bi bilo ugodno. No neki (necemo imenovati :) su unatoc tome gubili dragocjeno vrijeme na prozdiranje kornija (nakon 16. sam prestao brojati), pijuckanje i cavrljanje...
Nastojali smo spojiti sve sto se moglo spojiti, a glavni povici tijekom dana bili su: "KAMEN!", "Gdje su spitovi?" i "Koliko jos uzeta imam?".
Stijena je dosta posuta kamenjem koje se trusi usljed neopreznih koraka i pomicanja uzeta. Zvuk zvizduceg kamena mogao bi usporediti sa njemackim lovcem Ju-87 u brisucem letu.
Polozene ploce su na mjestima totalno glatke, ali su polozene pod granicnim kutem pa ipak drze. Spitovi su potavljeni na detaljima a za druga osiguranja nije bilo previse opcija a ni vremena. Eventualno pokoje drvo ili klekovina.
Poluoblacno vrijeme polazalo se kao dobro, red sunca red hladnog vjetra. Uglavnom dotaljigali smo se do vrha *oko 20h* pa racunajte koliko je to penjanja. Silaz sa Babe po hrptu bio je prekrasan, s pogledom na zalazak sunca :) i trajao je preko tri sata. Jos jednom su se naglavne lampe pokazale kao nezaobilazan dio opreme.
Zustrim tempom stigli smo u "bazu" nesto prije ponoci. Bez obzira na sitne sate zamezilo se i popilo. Bila je to prava gozba: pohanci, kuhana jaja, hrenovke, paprike, krastavci, bakine kiflice, piva...
Nakon toga zaspali smo kao klade te su se iz brvnare culi samo zvuci piljenja :)
Dalibor