Izvještaj s uspona

Paklenica - Ljubljanski, Karamara, Bora...

Tihomir 3 min čitanja

Mi (Maja, Ivana, Neven i ja) smo bili u Paklenici. Uvjeti za penjanje su savrseni dok god se bira smjer u hladu. Neven i ja smo u subotu penjali Ljubljanski u sjevernoj stijeni Anica kuka. Smjer mi je dugo na popisu zelja, ali zbog opisa smjera i prica iz njega se nekako nisam zurio u njega (kljucan dio je naporan zlijeb u trecoj duzini (ocjene 6a+)). Svaki put kad sam silazio s Anica kuka bi ga snimao i uopce nije izgledao primamljivo taj cug. Zlijeb kojeg zatvara ogromni previs preko kojeg se s lijeve strane dolazi u glatki zlijeb, hm, budem ga penjao drugi put... :)

E pa stigao je taj drugi put, dosta mi je vise odgadjanja u nedogled. Osim toga tu je Neven nabrijanac, pa cu mu ga uvaliti ako treba. :)

Bome, smjer nas je ugodno iznenadio. Full je lijep i odlicno osiguran. Spitovi su cijelo vrijeme na razmaku koji ti dopusta da se koncentriras samo na penjanje, a penjanje je super lijepo. Kljucni cug je Neven nevino uvalio meni :) (nije mi ga uvalio, igra slucaja, ali tako bolje zvuci), ali se na kraju ispostavilo da uopce nije tako strasno. Kad sa standa gledas taj strop kojeg moras zaobici s lijeva ne bi li isao u taj "naporni zlijeb", Mr. Hanky se pozeli evakuirati jer se ne osjeca sigurno. Bespotrebno. Gibovi se totalno lijepi, nema guzenja kojeg sam ocekivao. Slaganje taktike prije ulazenja u previs, generalna proba, natrag popraviti taktiku, napudrati prstice i odlucno dati guzi "zraka" pod njom. Mr. Hanky se prestravljeno vraca u svoje odaje i ostaje samo gustanje u cinjenici da se tuneliranje isplatilo, snage je dovoljno za gustanje u eksponiranosti i lijepim gibovima. Neven takodjer super prolazi tu duzinu, ali vjerujem da je i njegov Mr. Hanky pozelio uteci kad je vidio svoju duzinu.

Sljedeci cug je kakti laksi (6a), ali on ostvaruje one moje strahove o glatkom napornom zlijebu.

Nevenu i meni je nakon njega definitivno jasno kako zmije mogu doci usred Anica kuka. Tehnikom kojom smo mi prosli taj dio, srecom teskoce traju samo nekih 5-6 metara nad standom. Do kraja smjera je lijepo i ne pretesko penjanje. U svakom slucaju apsolutno preporucam smjer.

Ivana i Maja (drek naveza :), su penjale Boru u zapadnoj stijeni Anica kuka, o tome neka one napisu nesto. Samo cu reci da ima kandidata za "drvena krila" (nagrada za najefektiniji pad, za one koji ne znaju).

Nakon toga plaza, slackline, tona sladoleda. Otkrio se totalni talent za slackline. Bilo je dovoljno da cca 5 minuta sjedim na gurti da Neven malo dobije osjecaj, a vec nakon toga se bez problema dizao na gurtu i setao. Vec u nedjelju ju je uspio i prehodati. Naravno svima vam je jasno da je to iskljucivo moja zasluga jer je to postigao iskljucivo zahvaljujuci mojim instrukcijama. :)

Za nedjelju je plan bio Albatros za Nevena i mene, i Zgresena za drek navezu. Albatrosa sam inace planirao penjati s Turbom, ali cini me se da ga Davorkica ne pusti, pa sam htio s Nevenom. S obzirom na prognozu, znali smo da su sanse male, ali smo svejedno navili sat za rano dizanje. Ujutro smo ga samo ugasili jer bura vani divljala. Malo kasnije ujutro dorucak i dogovor za dalje. Drek naveza s za 1.18 sekundi dogovorila za plazu, kavu i slackline, a Neven i ja smo otisli u kanjon jos nesto penjati. Vjetar se malo stisao, pa smo se udlucili penjati Karamara

Absail nazad dolje, slackline na plazi, cevapi u Slunju, guzva na cesti...

Fotke su ovdje

Tihomir