Danijela i Sumar su oko 6 dosli do Ane i mene i svi skupa oko 6:15 krecemo u Paklenicu. Zaustavljamo se u Slunju u ducanu i pekari, popijemo kavu, picimo dalje i kod Dinka smo oko pol 11. Vrijeme bas ne obecava, ali prema prognozi ne bi trebalo biti kise.
Nakon brzinske kave i dogovora tko ce kuda Danijela i Sumar se odlucuju ipak za Nosoroga umjesto Akademskog jer im je prvi zgodniji u slucaju da pocne kisa. Ana i ja idemo u Olivera Dragojevica pa dalje u Oprosti mi pape (po naputku Cujinog vodica). Kao pravi penjaci odvezemo se autom do ulaza u smjer i tu napravimo prvu pogresku i navezemo se...
Ukratko taj Oliver Dragojevic se ne bi trebao zvati smjer nego planinarenje po grebenu. Tu i tamo ima nesto penjuckanja, ali se sve svodi uglavnom na to da prvi razvuce uze kolko ide i onda se zajebava s trenjem. Na pol "smjera" smo se razvezali, smotali uze i nastavili do izlaza. U medjuvremenu je Ani postalo zima pa smo odustali od Oprosti mi pape, spustili se na parking i otisli do Danijele i Sumara na sportske. Nakon zderanja vec se lagano mracilo pa sam na brzinu postavio Wiener wurstchen (onaj 5a lijevo od "bunara za govna"), a Ana je isla probat postavit Butterkeks (onaj 5c u kojem su Sasa i Boris prosli put visili) i pobjegla nakon 4. spita - zbog mraka naravno. ;)
Usput smo sreli Nevena i Luku koji su osli corit u auto. Btw nikakvo sranje se nije spominjalo. :) Mi se kupimo kod Dinka na cugu i klopu, a oko pol 22 picimo u Seline na spavanac. Satoriramo ilegalno tam pored mora.
Ujutro se ustanemo oko pol 8 i vidimo da je vrijeme jos gore nego jucer. Cak je i kisa paduckala pred jutro. Pakiramo se i pravac kod Dinka na dorucak. Pridruze nam se i Neven i Luka koji su se upravo vratili iz Klina i zakljucujemo kako cemo zbog kise koja je opet pocela morat mijenjat danasnji plan - Ana i ja necemo na planinarsku turu Mala i Velika Paklenica, a Danijela i Sumar nece u Akademski.
Nakon dorucka svako svojim putem: Neven i Luka u Zg, a mi ipak do Male Paklenice barem se malo prosetati. Kisa serucka cijelo vrijeme tak da smo otisli jedno 2 km po stazi i onda se vratili nazad do ulaza, spakirali se i krenuli za Zg.
Na putu zakljucujemo da bi mogli svratit do Zira - tamo nismo bili, a Ana forsa jer mora zadovoljit svoju ovisnost o zigovima. Uglavnom izadjemo sa autoceste na izlazu za Sv. Rok i to je zajeb jer je blize ako se izadje za Gornju Plocu, malo se gubimo po makadamu, parkiramo i prosecemo do Zira. Kisa je na usponu cijelo vrijeme kenjala sto nije bilo bas ugodno u gornjem dijelu staze zbog skliskog kamenja. Usput smo naisli na ogromnu spiljetinu. Na vrhu smo vidjeli tehniku zigosanja kada se pri ruci nema jastucic itd.. Sklizav povratak, kisa je prestala, trpamo se auto i uz kracu kavicu na Plitvicama evo nas oko pol 19 u Zg.
Marko B. aka Bunika