Nakon silnog dogovoranja tko ide i kada ostali smo Kore i ja sa voljom da idemo.
Krenuli smo iz Zg-ea oko pola 5 posljepodne i nakon tri sata ugodne voznje smo stigli do "zavoja sa mosticem" od kuda krece staza prema bivaku gorizia.
Staza lagano ide uz potok kroz sumu i postaje sve strmija gdje pred kraj se ide kroz strmi sipar. Mi smo to spicili za 4 sata i stigli gore oko ponoci sa svih 20 kg stvari po osobi.
Jadne šerpe.
Bivak gorizia su dva objekta jedan sa 6 a drugi sa 7 mjesta dobro opremljeni sa madracima i dekicama.
Maznuli smo pohance i prekinuli san dvoje zlovenaca sa kojima smo dijelili bivak tu vecer.
Drugi dan smo dosli k sebi oko 10 sati pa poceli sa kavicom, doruckom trazenje pogodnog mjesta za wc, krenuli smo prema smjeru oko 12h.
Odlucili smo se za varijantu sjevernog raza u kojem prevladavaju III koje smo dosta brzo preletili sa postavljanjem minimalnog osiguranja.
Predzadnji cug je IV- gdje se precka nekih 10m od standa pa otpenjava po eksponiranoj pukotini koja lagano visi sve na pothvate a nista za noge pa se obidje previsic i nastavi po zljebu gore.
Kore je isla kao druga i uspjel je odvalit glondju od desetak kila prije samog standa koju je drzala u rukama dok je stajala na raskorak u zljebu i vikala: kaj da radim s tim ?
Ja sam joj rekao da ako ne stane u ruksak neka je baci dole sta je i uspjesno obavila.
U cijelom procesu joj je ta glondja pricepila palac ljeve ruke i kvalitetno ga raskrvarila. Ozljeda je bila brzo i kvalitetno sanirana.
Ostatak dana smo jeli pili i druzili se sa slovenskim gnuovima kojih je bilo sve vise i do kraja dana su se napunila oba bivak do maximuma.
Zbog nemoguscnosti penjanja smo se drugi dan spustili doli isli preko vrsica do kuce na gozdu gdje smo unistili jotu i palacinke sa sladoledom i pravac zg.
Riobianco ima puno laganih neopremljenih smjerova, dobro opremljene bivke i vodu u blizini tako da je savrseno mjesto za vikend penjanja ako se krece u petak navecer.
Nadam se da ce se neki odvazit uskoro ici tamo opet.