Napokon smo dočekali povoljne uvjete pa smo jučer Mia (AOV), Tomislav (AOŽ), Damir (AOV) i ja otišli put Vršiča u Butinarjevu grapu.
Uobičajeno rano ustajanje (u 5) polazak iz Zagreb u 6 i već smo se u 10 gurali za slobodno mjesto na parkingu.
Gužva stavična, s nevjericom smo gledali kolonu mravaca koji disciplinirano kreću prema grapama. Vrlo brzo smo saznali da je riječ o mariborskoj školici s hrpom tečajaca, no našlo se tu i "ostalih" slovenaca, talijana (s preslatkim minijaturnim đukcem koji je uživao u guzičarenju po kuloaru) i poveliki broj hrvata. Većina mariborčana je krenula u Butinarjevu pa smo čak razmišljali da se okušamo u nekoj drugoj grapi, no ipak smo ostali pri prvotnoj odluci.
Snijeg je bio odličan, na mjestima (najstrmijim) led koji dobro drži, ali smo odustali od navezivanja iako mi je na tom najstrmijem zaleđenom kuloarčiću prohujalo kroz glavu da bi možda bilo pametno biti navezan, pogotovo kad nam je po glavama počelo udarati svakojako ledeno "smeće" od silnih naveza ispred nas koji su petljali po štandovima.
Do vrha nam je trebalo oko sat i pol, uglavnom zbog dugotrajnih načekavanja. Taman kad smo došli na vrh na glave nam je počeo sjedati oblak te smo potisnuli želju za daljnjom šetnjom prema Maloj Mojstrovki i spustili se po kuloaru do auta i krenuli na zasluženu klopu i Radler u Mihov dom.
Tamo smo zatekli Sanju (Đurin) s Ivom, Dadom Mesarićem i Orsatom (AOŽ), a uskoro su stigli i Jopa i Stašo sa svojim slovencima.