"Jesen stiže, ja se ne oženih" stihovi su stare narodne, a mene dotično godišnje doba veseli jer jednostavno uživam u proždiranju kestena, bilo pečenih, bilo kuhanih, ak treba i sirovih. Kako smo po šumama primjetili da se vrijeme branja i konzumacije dotičnih sve više bliži, tako se rodila ideja da jedan dan uz neku aktivnost napravimo kestenijadu. Tu je uletjela Sanja koja imam vikendicu u Zagorju s prijedlogom da odemo kod nje, naberemo kestena u obližnjoj šumi te ih predvečer uz vatricu pečemo, jedemo i družimo se :) Prvotni plan je bio da prije toga odemo na obližnji Pokojec na penjanje, no nekako se odustalo od ideje, a da kestenijadu ipak povežemo s nekakvom aktivnošću, Vedrana, Deva, Saša i ja odlučismo odpedalirati od Zagreba do Sanjine vikendice u Hrašćini-Trgovišće. Plan je bio da nas četvoro tamo dođemo biciklima, ostatak ljudi autima, a da mi s biciklima ne moramo prvi žuriti nazad, ekipa s autima će ponijeti nosače s biciklima pa ćemo s njima nazad.
Obzirom da nemam nikakvu lijepu kartu Hrvatske (ili Zagorja), za rutu smo odabrali orjentacijski najlakšu: Zg - Sesvete - stara varaždinska do Brezničkog Huma - put prema Zlataru do Hrašćine.
Ja sam s Jaruna krenuo prvi u 9:10, putem prvo pokupio Sašu, a kod Maksimira su nam se pridružili Vedrana i Deva. Kad smo došli do Maksimira, skužili smo da policija zaustavlja promet, vidim nekakve bolničare, reko koji vrag... i onda skužim kako nailazi trčeća gomila :) Aha, maraton :) Taman smo uletjeli u dobro vrijeme, sav promet do duboko u Dubravu zaustavljen, a mi naravno iskoristili priliku i neometano se odvezli biciklima po suprotnoj traci, kao ono, pratimo maratonce :)
Do Sesveta je bilo skroz ugodno voziti, a od Sesveta nas je pomalo gnjavio sjeverac koji nam je baš fino puhao u prsa. Usput smo stali na nekoj benzinskoj, pa u Zelini gdje smo papali čips i pili kolu, a na kraju u Brezničkom Humu. Zanimljivo je da se taj dan u Zelini održavala biciklijada-kestenijada koja je počinjala taman kad smo mi odlazili iz Zeline. Putem je povremeno bilo dosta prometno, a povremeno nigde auta. Kad smo došli u Hrašćinu-Trgovišće, "parkirali" smo u jedinoj birtiji gdje smo pričekali da se vrati ekipa koja je ranije došla s autima i otišla u branje kestena.
Pošto je vani bilo dosta hladno, iz birtije smo se prebacili na osunčanu klupicu, a kad je i tamo došla sjena, tjelesnu temperaturu smo podizali skakutajući unaokolo (čitaj glumili bedake). Taman kad smo izvodili vražje skokove lupajući petama, pojavila se vesela ekipa: Ariana, Sanja, Sirotica, Paško, Dalibor, Ivan i Ivica. Nismo se dugo zadržavali čavrljajući nego smo odmah odjurili do Sanjine vikendice gdje su nas dočekali njezini starci, vrč mošta, puna zdjela klipića i lonac zečjeg gulaša ! Odmah smo se bacili na klopu i kad smo napravili podlogu, bacismo se na loženje vatre i pečenje kestena.
Za vrijeme pečenja recitirali smo Ježevu kućicu :) Svatko je dobio svoje poglavlje, a neki i više :) U svakom slučaju, saznali smo da je jež teški perverznjak :)
Kad smo ispekli što smo naumili i kad je hladnoća malo jače stisnula, povukosmo se u vikendicu i tamo se zabavljali do nekih 9 sati kad smo se popakirali i otišli svatko svojim putem...
Turbo