Dabarski i Paklenica by Marta

Nakon puno mozganja i planiranja odlučili smo da se u kombinaciji Zeko, Danijel, Dora i ja zaputimo prema Dabrovima. Polazak je bio u srijedu ujutro iz novog zagreba. prije pokreta nazvao me deda kako bi mi pojasnio da će i ON biti tamo i kontrolirati kaj radimo (vidjet ćete u ostatku priče da nije baš uspio s time doprijeti do nas). Day 1 Dakle, u Dabrovima se nismo spuštali do doma nego smo otišli ravno do smjera Starter i krenuli penjati oko 1. uspjeli smo ga naći, ali nas je zbunila kamenčina koja se srušila praktički na početak smjera a nije ucrtana u vodiču. to smo popeli za zagrijavanje bez problema. Nakon toga odlučili smo se za Velebit express. u navezama smo naravno Dora i ja završile skupa. Zeko i ja postavljali smo uglavnom ove teže cugove u svim ispenjanim smjerovima. Navečer smo na livadi digli šatore, sreli se s Dedom i Kokijem i smrzli se prek noći. Day 2 Digli smo se ujutro oko 8 i razvačili se ko krepane gliste dok smo jeli i spremali se u smjer La figlia del capitano. doznali smo da do smjera ne moramo cestom nego ima staza preko livade, i tako mi lijepo krenuli tražiti tu stazu. i spustimo se do livade a tamo ograđen privatni posjed, zasađena njiva i neki pes laje kako se mi onuda motamo. i ovdje sve počinje... zaključili smo da to vjerojatno nije to i dalje produžili po stazi. naišli na sporednu stazicu i ajmo mi onda po njoj, to mora biti to, i tako mi hodamo i hodamo, izgubimo stazu, pa je opet nađemo. izmučimo se ko živine i izvirimo mi ispod stijene, gledamo, proučavamo i zaključimo da je naš smjer više gore i krenemo mi tako kroz grmlje i trnje i izlazimo u podnožje gotovo svakog smjera dok nismo našli pravi. tako smo si mi malo produžili "šetnju" do smjera koja je na kraju ispala duža od sat vremena i nastavljamo tradiciju i krećemo u smjer po najvećoj žegi. prođu zeko i danijel kao prva naveza ali nas odluče čekati na prvom štandu, ja se mučim na detalju u prvom cugu kad ono dođe mateljan i izdiktira mi kako da se to prođe. i tako našpanam ja nekako doru do sebe i ide dora postaviti drugi cug, i krene...i vrati se...i krene...i vrati se...na kraju ja postavim iduća dva cuga dok je dora zapinjala prečkajući. na prečkama u drugom cugu dostigne nas dorin spasioc koki koji joj postavi neko međuosiguranje i našpanam ju do štanda. onda je dora inzistirala da postavi idući cug i ajde, nije se zadržavala nego odmah krene, ukopča prva 3 kompleta i viče odozgo: "ja nemam više kompleta!!!" i umjesto da se spusti po njih, mali mozak to odluči proći sa mogućim 15ak metarskim padom i nekako postavi taj kratki cug u 15 minuta (cijelo to vrijeme koki i deda leže u hladu i čekaju da se nas dve poubijamo- jako zanimljiva naveza, veli koki). onda je odlučeno da ja više neću penjati s dorom. i prođemo mi i zadnji cug sa publikom sa vrha velebit expressa- mateljan, mirna, ana i davor. ne želite znati koliko nam je za taj smjer trebalo vremena sve skupa... Navečer si kuhamo talijanete i na spavanje. Day3 Evo za kraj dabarskih uputimo se mi na predivan smjer Il risveglio dei mascherini. naveze se mijenjaju, zeko i dora, danijel i ja,a ispred nas idu ana i davor.. smjer smo prošli bez nekih problema, prava uživancija. abseil do livadice i odlučimo se za još jedan smjer prije nego odemo- rolling stones. U međuvremenu počela je puhati bura tako da smo bili smrznuti i propuhani do dolaska na vrh (btw. od zadnjeg štanda ispao je jedan spit tako da je štand na jednoj točki samo i visi gurta na spitu) onakvi smrznuti razmišljamo koliko je dug abseil jer smo vidli dedu i kokija da abseilaju od tamo. i hodam ja simo, tamo i dođem na livadicu ispod Il risvegia tako da smo se spustili pješke. U Paklenicu smo stigli navečer, digli šatore na zadnjem slobodnom mjestu i otišli na pravu večeru o kojoj maštamo zadnjih nekoliko dana. Day4 Odlučili smo se za malo mirnije smjerove, Danijel i ja popeli smo sjeverno rebro (prva 3 cuga bila su mi užasno dosadna i bezveze ali zadnja dva popravila su dojam o smjeru) malo smo gore sjedili i krenuli prema autu. silaz je užasan, prvo stijene, pa vatrogasno drvo po kojem se nismo usudili spustiti pa preko sipara gdje kamenje pada čim ga malo značajnije pogledaš. a dora i zeko, vedrana i njen frend otišli su u flexi-rex. dolje smo se svi našli s ekipom: Mateljan, Mirna, Ana i Davor na pivi i otišli napokon na kupanje. more ohladila bura ali je svejedno bilo divno. Day5 Ujutro su svi bili za ništa, svi umorni i truli tako da je odlučeno prijevremeno vraćanje u zagreb bez stanki za penjanje ili kupanje usput kako bi se izbjegla gužva na cesti. Nadasve zanimljiv izlet (valjda ćemo na idućem biti pametniji). sve u svemu bilo je super i treba ponavljati više ovakvih dužih izleta. :)) slike donesem danas u maticu iako ih nema baš previše tako da zainteresirani dođu na sastanak. Fotke !