Kamenjak

Isli smo Maja Puksic, Ivo, Marta i ja. Iz Zagreba smo krenuli oko 9h, do tamo ima oko 1,5 sati voznje. Ne treba puno traziti, lako se nadje. U podnozju je parking i natpis tj putokaz. Dobro je markirano, samo sto smo na putu prema vrhu krivo skrenuli na jednom mjestu, jer je markacija zavijena. Mi isto zavili put i ispalo je da smo isli skroz okolo brda. Al' je bio hlad i ugodna setnjica po grmlju i sikari. Sve skupa pristup oko 30 minuta uzbrdo ako ne fulate put. Gore smjerova kol'ko hoces, svih vrsta i tezina. Mi smo prvo penjali na donjem djelu stjene (zbog hlada i zato sto tamo nije bilo nikoga) 3 smjera po imenu Sprljo (5a), Mikijev (4c) i Jaca (6a). Jacu smo penjali na top jer je isti stand s Mikijevim. Smjerovi su ocijenjeni ono sto neki nazivaju "realno". U prijevodu za pocetnike to znaci da su tezi nego npr. iste ocijene na Portafortuni ili u Paklenici. Ima detalja, ima svega. Jednostavno receno - imate kaj za razmisljati i gledati (citaj "trtariti) i na cetvorkama, a kamoli na peticama. Poslije smo se prebacili na gornji dio penjalista i ispenjali Krusku i Jabuku (mislim 5b i 4 ne znam koji). Svaki smjer je oznacen natpisom na stijeni. Vise manje su dobro pospitani. Nakon penjanja smo otisli za Opatiju (pol sata voznje) malo se okupati i posuncati batacice. Voda tj. more je bilo geeeeeeenijaalnooooooo. Nakon toga vecerica koja se dugo ceka na ljuljacki u pecenjarni po imenu Bamboocha. Tam odite samo ako imate vremena. Mi zapravo nismo imali puno opcija jer je pecenjarna koju smo trazili izgorjela... Sve u svemu, ovo mi je prvi izlet samo s mojom generacijom na skoli. Lijepo smo sve nasli, ispenjali, ostali zivi, zdravi, citavi, dobro se zabavili...bas uzivancija i gust. Nadam se da cu ubrzo imati prilike pisati jos ovakvih izvjestaja.