Klečke vještice razbile jedan navez, ali ne i cijelu grupu

Od svih onih dogovora i pregovora i kombinacija, nekolicina nas je ipak odabrala Klek za nedjeljno pentranje. Kruno, Luka, Maša i ja u Kruninom autu, a u Mirsadovom on, Fran, Deda i Mateljan. Nismo pretjerivali s ranozorećim pogledom na stijenu pa smo iz Zagreba krenuli oko 8:00 i čvenkali se sa Sonjom i Veljcom u Ogulinu na kavici (kavana Stari grad, odlična kava). Plan je bio da Kruno i Luka krenu u More snova, Fran i Mirsad u List, a preostali navezi (Maša i ja, Sonja i Veljac, Deda i Mateljan) u Omladinku. Mateljan je u Ogulin stigao vidno nabrijan i već uobičajeno razgovorljiv nakon živahne subotnje večeri... Nakon podužeg kafenisanja, Veljcov i Krunin auto je zaprašio za Klek, a Mirsadov se malo dulje zadržao pa smo mi već bili u smjerovima kad su oni stigli do stijene. U Omladinki smo Maša i ja čast prvog naveza prepustili Veljcu i Sonji (da razbiju led) i prilično se iznenadili ulazom. Malo je neobičan za 4b, ali ful zanimljiv. Taman sam bila na prvom štandu i Maša se spremala za ulazak u smjer kad nam se u navezu pridružio Deda jer je Mateljan shvatio da ipak ne može penjati pa smo nastavili u troje. O drugom cugu su nam svašta napričali, no ipak se nije pokazao tako strašnim. Ocjena je malo "tvrđi" 5a, odlično je osiguran (što spitovima što klinovima), a dobrih stopinki za noge ima posvuda. Ostatak smjera je lakši i svima koji ga još nisu penjali toplo preporučam. Smjer mi je prekrasan, pogotovo kad se penje u dobrom društvu. Za to su vrijeme Fran i Mirsad popeli List, gdje je Mirsad doživio prvi pad od kojeg se nije skoro pa ni ogrebao, a Kruni i Luki nije bilo dovoljno More snova nego su odvalili i Damuzovu plafonjerku u kojoj su Kruni popucale hlače (pitajte njega o detaljima). Naš je uspon malo potrajao, no taj jedan smjer je bio sasvim dovoljan za nedjeljno guštanje u penjanju pa smo se vratili do doma našem indisponiranom prijatelju koji je cijeli dan "umirao" na skupnom ležišču. Pokušali smo ga, telefonski, trgnuti s pričom da smo se izgubili u smjeru i nemamo pojma gdje smo i kako dalje, no on si je, kako nam je kasnije priznao, nakon razgovora samo pomaknuo alarm na sat vremena kasnije i nastavio spavati dok ga Deda nije došao izvući iz kreveta. Fala, frende, na brizi! :)) U svakom slučaju, Mateljan duguje pivu Dedi iz očitih razloga, a Maši i meni jer da smo mu priglile partnera koji bi, u protivnom, opet penjao samo Markovu kitu. Na povratku smo si nazdravili pivicom u Ogulinu i pravac Zagreb... Sjajna nedjelja! Veljine fotke.