Kao sto smo i najavili, 4 mladja alpinista pripravnika i ja odlucili smo prosli vikend provesti u SLO Alpama.
Mirna nas je sve sakupila do 7 sati, a vec sam u pola 8 pomislio da ce ovo biti najgori izlet ikada. Naime kod Bregane smo se vec svi medjusobno posvadjali, kod Novog Mesta je pao prvi samar kad Maja P. nije mogla tolerirati Danijelov prdac, a masovna tuca je izbila negdje iza Ljubljane kad su cure htjele slusati onu pickicu od Bon Jovia, a mi decki Sepulturu. Nije potrebno naglasavati tko je izvukao deblji kraj.
Ostatak puta proveli smo suteci i svatko zureci kroz svoj komadic prozora. Fran je jecao, krajolici su prolazili mimo nas brzinom od 130 km/h, a iz zvucnika je urlala Sepultura.
Do Kranjske Gore smo se pomirili i postali najbolji prijatelji. Crni oblaci koji su kruzili nad Vrsicem promijenili su prvobitni plan da odemo penjati "Sjeverni Raz" u Maloj Mojstrovki tako da smo odlucili skoknuti do izvora Soce i potraziti neko sportsko penjaliste u blizini.
Na izvoru Soce, Mirna nam je otkrila da je upravo to kraj gdje je ona zaceta. Posjedali smo po kamenju kao mala djecica pored logorske vatre u izbjeglickom logoru, i Mirna je zapocela pricu koja me u nekim trenucima podsjetila na neke od najboljih njemackih filmova koje sam ikada gledao. Uglavnom zavrsilo je tako da su mama i tata Kuze zapalili cigaretu okruzeni runolistom dok je mjesec obasjavao Jalovcevu bijelu stijenu. Nakon posjeta Soci, uz Kruninu i Tihomirovu pomoc, pronasli smo sportsko penjaliste u dolini Trente koje je stvarno super. Krajolik predivan, svud naokolo ovce, smjerovi zakon.
Na penjalistu ima za svakog ponesto tako da smo mi slabiji penjali neke lagano previsne petice i 6a koji nam je postavio Fran. Maja P. bas i nije penjala jer ju je nesto kao bolila glava sto u neku ruku potvrdjuje teoriju da je penjanje cisti sex.
Kad je Fran rekao da su mu ovce najljepsa uspomena koju ce nositi s tog penjalista, a ne 6b koji je postavio zabrinuo sam se za tog mladica.
Kisa nas je potjerala oko 18h, vratili smo se u Kocu na Gozdu, vecerali i dogovarali se za sutrasnju avanturu koja je ukljucivala Kopiscarjevu feratu na Prisojnik kroz Prisojnikovo okno. Noc smo proveli slusajuci puhove koji su glodali kucu i malo kasnije slusajuci Danijela kako hrce niti priblizno kao nas Silvio, ali dovoljno da on jedini spava, a mi ostali cavrljamo o tome kako ne mozemo zaspati.
Na feratu smo krenuli u 9 ujutro. Docekalo nas je jutro iz snova bez oblacka sto se kasnije razvilo u dan iz snova. Svi smo gustali kao prasci, a Fran kao ovca. Uz kratke pauze do vrha nam je trebalo oko 5 sati. Na vrhu odmor, mantra i okrepa. Mirna je izvadila svoj sendvic od frtalj kruha i mesnog nareska i okladila se s nama u jedan euro da moze rastopiti kamen kad se podrigne. Mi naravno u to nismo povjerovali. Pet minuta kasnije Mirna je bila bogatija za cetiri eura. Cekao nas je jos povratak koji je trajao oko 3 sata.
Na Vrsicu ponovo nailazimo na stado ovaca i Fran opet klice "Deda slikaj me!!!"
Ovce mu bas i ne prilaze. Mlad je i neiskusan.
Naprosto jos ne zna sa njeznijim spolom.
Vracamo se do Erjavceve koce gdje nas ceka auto i hrana u njemu. Gutamo pohance, salamu, paradajz, sir i prepricavamo zgode s izleta.
Oko 19h crvenih lica poput babunovih guzica krecemo put Zagreba s jednim zaustavljanjem oko Novog Mesta. Na granici nas zamole da otvorimo prtljaznik. Carinik pita: "Cija je ovo ovca??" Svi se cudimo osim jedne osobe. Daisy smo morali ostaviti u SLO jer nije imala putovnicu.
Umorni, ali zadovoljni i s osmjesima na licima usli smo u toplu zagrebacku noc. Jedino je Franov jecaj remetio savrsenstvo kozmicke idile.