Na kraju se ipak nesto izrodilo od onih proslotjednih planova.
Boris, Mirna i ja smo u nedjelju krenuli za Ogulin naci se sa Kokijem (koji je dolazio iz Dalmacije) da bi zajedno penjali na Kleku. Popili smo kafu u lijepom Ogulinu i vec oko 11 smo se zatekli na domu. Koki i ja smo krenuli u Zoharov stup, a Boris i Mirna u Omladinku.
Smjer Zoharov stup je super. Konstantan je i na nekim djelovima tezak. Imao je ocjenu VII-, ali je prije nekoliko godina prespitan sto bi po francuskoj ljestvici bilo 6a+.
U smjeru ima jako puno starih klinova tako da za ukopcavanje stvarno ima svasta. Najtezi dio je drugi cug koji dolazi nakon kratke trojke u njemu je ta srž smjera. Zahtjevna ploca sa konstantnim gibovima, prava poslastica. (sad se osjecam ko Cuja :)
Nazalost tu duzinu nismo prosli na free. Nakon toga dolaze dvije 6a duzine koje su znatno lakse i jos jedna izlazna trojka/cetvorka.
Dojam cjelog smjera je bio super, ali sam siguran da bi bio i bolji da nije bilo tolko vruce. Temperatura nije bila jako visoka ali sunce je bilo ekstra jako i juzna stijena Kleka je bila ko jedna velka tavica. Bas smo se ispatili na toj vrucini, bilo je kak se veli "za krepat" a mi naravno nismo imali puno vode sa sobom. :)
Uglavnom ako se nekome penje nesto malo teze, i htio bi se malo napatit a da opet nije dugo i da je dobro osigurano onda je ovo prava stvar za vas. :)
Nakon popetog smjera brzo smo otisli do ruksaka napiti se vode i produzili do doma nac se sa kolegama iz druge naveze. Oni su popeli Omladinku i bilo im je bas cool, o drugim stvarima ne smijem pricati...
Na kraju nam se vise nis nije dalo penjati, a i povratak u tu zapecenu stijenu mi nije bas bio drag. U povratku smo mrknuli pivu u OG i vratili se doma jos prije mraka.