Rado bi ovaj izlet nazvala „Sanja u snijegu“ jer kao onaj Murko u skoli, dućanu, gradu tako se i naša Sanja taj vikend lijepo provela na snijegu.
Daklem, pred prošli vikend smo se dogovarali za grape. I odluka je pala da idemo u nedjelju 17.02.2008. put Slovenije, tj.u Kamniško-Savinjske Alpe. Čak nas je u jednom trenutku bilo 7 (Dino, Pavla, Kruno, Sanja Ðurin, Ivana, Ana i ja). No, ipak u subotu popodne se stvar iskristalizirala, ide jedan auto s Dinom, Pavlom, Sanjim i menom. Željeni ciljevi su nam bili ili Kamniška Bistica ili Jezersko.
Budim se oko 4, krecem oko 5 i svi suputnici su u autu oko 6. Na prvoj kavi odmah poslije granice gledamo ciljeve:
- u Kamniškoj Bistrici, Plenjava 2393m.n.m. Zahodna stena, ciljamo na Wisiakovu grapu ocjene II-III/2, duljine 500m
- u Jezerskom, Dolgi Herbet 2472m.n.m., ciljamo na Teranovu smer ocjene III/3, M, duljine 350m (80°, 45°-60°)
Opisi smjerova i ocjene su iz knjige Zimski vsponi – Gregor Kresal. Na početku knjige pišu opisi ocjena. Ukratko: rimske brojke označavaju zahtjevnost penjanja, a brojka iza kose crte znaci tehnička težina smjera, dok je M oznaka za miks, tj. da u smjeru može biti djelova stijene koja nije prekrivena snjegom niti ledom. Po mom neukom slovenskom III/3 bi značilo: dugi smjer sa dugotrajnim pristupom koji zahtjeva poznavanje zimskih uvjeta, objektivne opasnosti na većem djelu / maksimalni nagib 80°, nešto da je led i snijeg, te da osiguranje je dobro).
Uglavnom tijekom vožnje smo se odlučili da Sanjin prvi smjer bude Teran.
Dolazimo u Jezersko nešto prije 10h. Cesta zaleđena i mi niti s zimskim gumama ne prolazimo jednu uzbrdicu i zavoj. Probao je i Dino, koji je prošli tjedan tu prošao s autom, al\' ovaj put nije uspio. Odplesali smo jedan poluokret na ledu i skrušeno parkirali pored ceste. Stupnjeva 8 i to u minusu, pakiramo stvari na sebe i tabanamo. Imamo po cesti cca 30-40 min.
Dolazimo na mjesto gdje smo trebali parkirati. Vidi se cijela stijena, izgleda prekrasno. Malo proučavamo smjer, uistinu se lijepo vidi, ima dosta ljudi u pristupu. Poslije smo skužili da neki bordaju dole, neki se spuštaju. Tu se već nazire tko je u ovom kvartetu najslabija karika. He,he, ja sam zaostala zbog traženja toaleta, što upoce nije lako kada je sve oko vas bijeli snijeg. Nažalost ne znam točna vremena pa tako ne znam kada smo točno došli pod smjer, al bilo je oko podneva.
Djelimo se u prvu navezu Dino i Sanja, te pratitelji Pavla i ja. Smjer je super. Prvi cug je sniježna kora, sve drži. Potom idu (čini mi se) tri cuga malo većeg nagiba, ima leda sve dobro drži. Prošlo je toliko ljudi da ima „stepenica“ taman za prva dva zuba dereza. E, da, smjer se uglavnom penje navezan, postoje standovi sa klinovima, a ostalo se postavlja.
U prvim cugovima Dino i Pavla postavljaju šraube, a nailazi se i na klinove u stijeni. Kroz cijeli smjer po nama je padao snijeg, al padne i koji komadić kamena. Poslije smo skužili da je svatko dobio negdje. Meni su tu vec dobrano izgorili listovi. No ovaj put sam bila pametnija pa niti jednom mi nisu promrzli prsti, čak ni kod zihranja u tankim podrukavicama. Do kraja smjera prstiće sam dobro čuvala od hladenja, ali listove ne i eto mene kao najslabije karike.
Poslije tih strmijih djelova dolazi položeniji dio na kojem se malo više zadržavao snijeg, al to mi je bilo jako lijepo. I prije zadnjeg cuga i prečke, dolazi detalj, ili mi se to tada činilo. Vertikalni skok, stijena prekrivena ledom. Mislim da je to taj miks iz vodiča, max 5m nagiba 80°. Izgledalo mi je teško, a i jedan Slovenac me isparanoizirao na štandu ispod da nećemo stići izaći iz smjera jer će nas uhvatiti mrak.
Gledam gore, ne vidim završnu prečnicu, mislila sam da smo tek na pola, a i sunce je sve niže. No taj skok je stvarno bio super prerađen, sve je držalo. Malo me smetalo što je na tom dijelu dosta padao snijeg u lice. Nakon toga je opet bio blaži nagib s dosta mekog snijega, i jedan zavoj te THE PREČNICA.
Prešnica je dosta eksponirana, i vikend prije su bili Velebitaši i na forumu su komentirali da im je bila frkovita.
Moram napomenuti da su njihovi uvijeti bili bitno drukčiji. Imali su puno više snijega u cijelom smjeru, neke stvari su se nama već preradile u pravi led.
Prečnica, tj klinovi u njoj za vrijeme njihovog penjanja su bili prekriveni snijegom. Nama su klinovi bili vidljivi, al nije mi baš bilo svejedno nakon toliko sati penjanja hodati po 20cm snijega, koje ne vidiš jer su ti stopala u nekim škuljama i držati se rukavicama za stijenu. Za nagradu smo dobili zalazak sunca :) Hm, vjerovatno su se iskusniji sada nasmijali jer to znači silaz po mraku.
Tako nam je i bilo. Lampice na kacigu, i put doma/kuće. Ledina. Mjesečina je bila super, pa tako da nije bilo strahovito.
Kad smo došli do doma malo smo fulali, tj. produžili smo ravno, a trebali smo skrenuti dole prema Ždrelu. Instinkt je govorio da idemo ne dobro, stali smo, ojačali smo smo se groždanim šećerom, vratili se do doma i našli pravi put. Na tom putu dosta smo propadali do koljena. Kora nije držala. Hodaš, hodaš i onda puf, propadne jedna noga pa druga. Diži se, 3 metra dalje opet isto. O.K. došli do zadnjeg dijela gdje smo otpenjavali, ne znam koliko strmi nagib, da bi dosli do početka našeg smjera. Tu mi je bilo guba jer cijeli dan penješ i gledaš bijelo ispod seba, a sada sam gledala crno ispod sebe. Totalno pomanjkanje osjećaja za dubinu.
U 20:32 smo sjedili jedno sat vremena od auta, taman pred početak šume, i gledali stijenu, mjesečinu, snijeg. Vidli smo da nečija lampica miga u stijeni, naravno prijavili smo u birtiji u kojoj je konobar GSS-ovac.
Lokalna birtija nam je dala kaj smo trebali: Dini pivu, Sanji sok od narandže, Pavli čaj i grijalicu, meni čaj i kavu. Nešto prije 23h smo se uputili put Zagreba. Dino i Pavla su odmah utonuli u carstvo snova. Sanja je bila pod dojmovima pa mi je radila društvo dok sam vozila. Išlo mi je sporo, ali sigurno (kao i penjanje taj dan :-) )
Stigli smo u Kroejšu oko 2h. Moji snovi su počeli u 3h :-)
Eto, dragi moji, sve u svemu bilo nam je lijepo. Malo smo prekoračili vremena iz vodiča, al sve je dobro kada se dobro završi. Probajte i vi malo penjanja po grapama i zimskim smjerovima, sigurno ce vam se svidjeti kao i Sanji :-D
Pozdraf Ariana