Prošli vikend, kako se dogovarasmo, tako i otiđosmo na Božin pa na Dabarske kukove.
Nadao sam se masovki, no na kraju se skupilo samo nas osam: Mirna, Majac, Mateljan, Neven, Luka, Deda, Bunika i ja.
U subotu razvlačenje :) U 8 krenuli iz Zagreba, u Gospiću shopping u Konzumu, našli se s ekipom u pubu, kava/čaj/novine, eto već podne, mogli bi krenuti dalje :) Tako da smo u smjerove ušli oko 13:30.
Neven i Luka su otišli u Thunderstorm, Mirna i Mateljan u Rigoletto, a Majac, Deda, Bunika i ja u Lazaro.
Lazaro je simpatičan smjer, ne težak, najduži na kuku (220m).
Prvi cug ocjenjen s 5a ima detaljčić na nekom trbuhu, nikakav problem, veliki trajvanac i noge gore. Nije gusto zaspitan, spitova ima gdje treba, a gdje ih nema je jako lagano i razvedeno da se može postaviti vlastito međuosiguranje.
Drugi cug ocjenjen s 5b+ (?) ide po nekakvim radijatorima, ništa teško, najteži gib je izlaz na sam štand, no nije problem.
Treći cug je prekrasan, lijepi gibovi.
Četvrti cug je prvo hodačina, skokić od 3-4 metra (ocjenjeno s 5a), ok zaspitano, nakon čega položeno i lagano. Štand je na pješčanom satu na kojem se nalazi staro uže !
Peti cug je ključni i prekrasan. Prvo ide lakši položeni dio, a onda uspon po vertikali. Ne duboki, ali sasvim solidni grifovi, treba se postavljati i lijepo gibati. Nakon tog ravnog dijela ide prečnica koja je kao ključni detalj. Super je osigurana, za ruke nema nešto konkretno, noge na trenje, ali sasma zadovoljavajuće. Položeno je pa nema neke frke. Meni osobno konkretnije i lakše od prečke u Zgrešenoj. Na početku tog strmijeg dijela ima jedan spit skroz lijevo kojeg sam ignorirao. Zbilja ne znam čemu, i bez njega je trenje veliko. Ocjena cuga u vodiču je 6a, što je vjerujem precjenjeno.
Na vrhu nema spitova, može se štandati na pješčanom satu, nekih 2m iznad zadnjeg spita.
Na vrhu smo se našli sa Mirnom i Mateljanom, a onda krenuli na silaz. Nismo htjeli abseilati nego smo išli po grebenu i na dva mjesta lagano otpenjavali. Znali smo da se možemo popeti na obližnje brdo pa ići planinarskom stazom, ali to nam nije bilo napeto pa smo se "radije" probijali kroz grmlje i trnje, Mateljanov Vijetnam iz Bačić kuka je dječja igra.
Dolje smo se sreli s Majac i Dedom, a onda smo čoporativno odskakutali do auta gdje smo zatekli Nevena i Luku, kak izlaze ne nekakvih ruševina, neobično veseli, zadovoljni i nasmijani...
Potrpali se u aute i zapičili do doma na Dabarskim... Tamo zderanje, cuganje, zajebancija, a onda i spavanac.
Noć je bila poprilično hladna, nije mi žao što sam uzeo zimsku vreću i kapu. A cijelu noć su arluikale nekakve živine, mislio sam da će nas po noći zaskočit i požderat. Uz njih je i lajalo i zavijalo nekakvo pseto tako da smo imali cjelonoćnu simfoniju.
Ujutro opet ljenčarenje, ustajanje oko 9, doručak, fjaka... Sunce zapržilo, u hladu ugodno, na suncu vruće.
Neven i Luka zapičili do Bačić kuka penjati "Walking Turtle", Mirna i Mateljan na Aginom penjali "Altweibersommer", a mi ostali odlučili posjetiti gospićke znamenitosti, usput se i dobro nasmijali.
U Karlovcu zastali u Rialtu na pizzu i to je to...