Već se pisalo o ovom na listi u nekoliko navrata, sad se i realiziralo.
U znak sjećanja na dvojicu poginulih alpinista, Tonija Rosu i Igora Skendera prošli vikend u organizaciji Extrema, Velebita i Željezničara održan je skup alpinista pod nazivom "Glavno je da se klajmba". Ideja je da skup postane tradicija te da se svake godine održava u otprilike isto vrijeme na istom mjestu.
Bilo je zbilja dosta ljudi, teško mi procjeniti nisam baš brojao, 100tinjak, došli odsvuda, lokalci Dalmatinci, Riječani, Puležani, Varaždinci, Velebitaši, Željezničarci,... bilo i ponešto ekipe iz drugih zemalja... Navratio i Pezzolato... Naravno i par AOMatičara :)
Neki su došli prije vikenda, a neki samo za vikend. Fran i Mateljan su sa Zoltanom otišli u srijedu, mi ostali smo dokapali u petak navečer, kasno navečer :)
Pavla, Dav i ja smo se strpali u Škodilak, zelenu strijelu koja se u zadnje vrijeme fino naputovala, no pomalo daje znakove starenja... Avantura je počela nakon posla, nešto iz 18h smo prošli naplatne u Lučkom, a onda malo sporija vožnja po Lici zbog snijega, pa nas skinulo s autoputa zbog zatvorenog Svetog Roka. Šlag povrh svega: na cesti Sveti Rok - Gračac, radovi u tijeku, na dva mjesta semafori.
Jedva se izvukli na onu stranu Velebita pa po lokalnim cesticama do mjesta gdje smo se ubacili na autoput. U Bast gdje je skup alpinista dolazimo oko 00:30 :) Sreća da smo imali dobru glazbu u autu pa nam put nije bio dosadan :)
Putem saznajemo da će se zbog vremena ćorit u školi tako da nas razveseljuje činjenica da nećemo morati dizati šator.
Dolazimo tamo, a tamo tulum. Neki već spavaju jer će kao rano penjat, drugi zato što su se već udrvenili od alkohola, treći rade na tome :) Sviraju se gitara i brač, lupa se po djembama, pjeva se i tako to...
Ne muzički orjentirani ćakulaju u raspoređeni u grupice.
Pozdravljamo se s ekipom, saznajemo da ih je dosta došlo nešto sitno prije nas, neki su još na putu... I tako malo po malo, netko ide spat, netko i dalje fešta, treći tek dolaze... Ja sam ostao do nekih 2:30-3:00, nakon toga se zbuksao pod neki stol i pokušao utonut u san. Nije bilo lako, čuje se muzika, larma i vriska, no s vremenom uspio nekako :)
Ujutro šuškanje, buđenje, ekipa se lagano diže, ipak, treba penjat duge smjerove, ima pristupa, ima penjanja, ima silaza...
Većina ih se za vikend, zbog bure, a i tulumarenja ipak odlučila za penjanje dugih zaspitanih smjerova.
Vrijeme ujutro nije baš bilo obećavajuće, bilo je uglavnom vedro, ali bura je derala ko luda.
S curkama se nije previše pregovaralo, neće u duge smjerove, oće na frikeraj. Izbor je pao na Omiš, tamo bi barem jedan sektor trebao biti zaštićen od bure, na suncu, ima da uživamo...
Nakon doručka krećemo u Omiš, začas smo tamo, sjedamo u birc na obali, upijamo sunčeve zrake i pijuckamo čaj/kavu dok se sunce malo ne digne i skroz ne obasja Planovo gdje smo naumili penjati. Putem u nekoj pekari uzimamo nekakve krafne umočene u čokoladu i punjene vanilijom... njam njam...
Na penjalištu bilo nešto ljudi, ali ne gužva. Krenuli smo redom, od nekakvih četvorkica, preko petica, a na kraju je pala i šestica. Ništa nabrijano, lagano, guštanje, penjuckanje... Pod stijenom od bure ni b, sunce prži, skinuli se u kratke rukave, čak sam razmišljao da se skroz razgolitim :) Cijelo vrijeme nas zabavljala neka mala maca koja se vrzmala po penjalištu, istraživala našu opremu, a čak se i pomalo penjala po stijeni :)
Nakon ponešto smjerova, pauza za ručak, a nakon toga uvatila fjaka pa smo malo prilegli... došli neki lokalci pa se sprdali s nama kak to spavamo na penjalištu :)
Jedva se nekak nakon odmora pokrenuli, ispenjali još pokoji smjer, kad eto već sumrak.. Curama se kaka, oće u birtiju :) Pa opet u birtiju na pivu/čaj, cure obavile nuždu, pa pičimo nazad u Bast gdje su taman stigli Varaždinci, a Čorko pripremao fotke za prikazivanje.
Inače, što se bure tiče, ekipa kaže da je svuda u dugim smjerovima bilo sasvim ugodno, čak i vruće, do samog izlaska na greben. Tak da ono, unatoč lošoj prognozi, isplatilo se ići u duge smjerove.
To najavljeno Čorkovo predavanje nije baš bilo predavanje u pravom smislu nego više fotoprezentacija gdje je sve penjao i s čim se zabavljao. Naravno, uz šaljive doskočice pune dvorane penjača :)
Nakon prezentacije, večera. Ovaj put su se organizatori zbilja potrudili i dofurali skuše i srdele sa gradela te slane inćune (riba, ne ona borilačka vještina što ju Saša trenira). Uz to i hrpu krumpir salate. Ijao :)
Nakon toga opet feštanje, svirka, cuganje dokle je tko izdržao.
Drugo jutro je većina bila malo suzdržanija što se tiče penjanja, nekima se nije dalo, neki otišli frikat, neki bolderirat, a poneki i u duge smjerove. Prognoza za nedjelju je bila još gora što se tiče bure. Nas je mučilo kuda, nekak smo se opet za Omiš odlučili, tamo bi moglo biti ok.
Opet u isti birc na kavu/čaj, malo je hladnije nego dan prije, a ima i nekih oblaka koji su se izmjenjivali sa suncem. Pridružuje se ekipa iz Zoltanovog auta. Sjedimo vani, sva ostala ekipa sjedi u birtiji :) Konobar nas zove "skijaši"... :) Jedva se nekako trgnemo, dolazmo na isto penjalište kao i dan prije, pa nije baš da ima sunca, vjetar puše... Ma ajmo kad smo već tu, barem jedan smjer probat pa ćemo već vidjet. Dok se nas troje izredalo na smjeru, vjetar stao (bar na penjalištu), sunce upičilo, počeli se skidat, na kraju se penjalo i bez majice :) Ostalih penjača baš i nije bilo, došli neki troje na kratko i to je to. Ma užitak, nismo puno smjerova popeli, htjeli smo već oko 15h krenut prema nazad da stignemo u normalno vrijeme...
Nakon penjanja se strpali u auto, zapičili prema Zg, stali u Slunju na kolače i kestene (neki se ogrebali i za pohanac), doma došli oko 22h...
Sve u svemu, barem meni, super vikend. Unatoč lošoj prognozi, uživalo se na suncu. Penjalište u Omišu gdje smo penjali mi je totalno fora, praktički svi smjerovi osim četvorkica su mi bili zabavni i lijepi za penjanje, čak i petice koje su lagane traže pokoji lijepi gib i postavljanje, a da ne pričam za šestice...
Što se tiče skupa alpinista, meni je bas bilo fora. Vidjet toliko penjača na jednom mjestu, upoznavanje, druženje, zabava. Organizatori su se super potrudili, bilo dobre klope, u petak hrpa graha, u subotu riba, ujutro kave i čaja.
Nadam se da će ovo postati tradicija i da će sljedećih godina biti opet dosta ljudi, a nadam se da će doći i više AOMatičara :P