Maša i ja smo od ponedjeljka bili na Velebitu.
Prvo smo busom išli do Rijeke, hvatali bus za Senj i školski bus za Oltare.
Iz Oltara pješice do Zavižana gdje smo spavali. Uvjeti za hodanje su predobri, 10ak sunčanih stupnjeva, boje jeseni.. ma milina! Tako je bilo svaki dan!
U utorak smo propičili od Zavižana do Alana, putem sreli nekoliko ljudi koji su iskoristili produženi vikend. Spavali smo na Alanu. U zimsku sobu nam se uvalio neki gnu. Frajer je spavao u nekoj tanjušnoj vreči koju ja u 8 mjesecu ne bi na more nosio :) Hrkao je nenormalno. Smrad! Ništa, odškrinuo sam prozor, reko sad ćeš se smrzavat i nebuš niš spavao. Tako i bi, ostatak noći sam mirno spavao u svom paperju :) Frajer se u 5 valjda pokupio!
Slijedeći dan smo hodali od Alana do Skorpovca. To sklonište je prošle godine izgradilo planinarsko društvo iz Markuševca. Predobro je. Odlično je opremljeno i sve je novo! Nadam se da će i tako ostati, da ga budale neće uništiti. Skloniošte ima šternu tako da za vodu nije bed. Nalazi sa na 2/3 puta od Alana prema Baškim Oštarijama uz samu Premužićevu stazu.
Zadnji dan smo propičili od Skorpovca do Prpe. Prpa daleko najskuplji dom. 70 kn noćenje...
U petak školskim busom do Gospića pa za Zagreb. Od beštija smo jedino vidjeli ogromnu sovu. Drek od mede je bio na svakih pola sata hoda, nismo ga vidjeli ni čuli.