Vidjeli ste da se dogovara ovo ono za prošli vikend, nas par je planiralo u Paklenicu, ali na kraju smo odustali zbog prognozirane bure, nije nam se dalo riskirati i smrzavati, radije guštati na toplom i sigurnom pa smo i mi završili u Istri.
U subotu nas je išlo dva auta:
- Maša, Luka, Trpimir i Alkor,
- Daniel, Fran, AsaS i ja
U nedjelju su se pridružili Dav, Pavla, Neven i Pintar.
U subotu su nabrijanci htjeli penjat neki 7b pa su išli na Limski u neki teži sektor, a mi smo htjeli otići negdje gdje ima i lakših i težih smjerova da Daniel ima što za penjati, a usput smo i spasili Mašu od nabrijanaca, mijenjali smo ju za Frana :)
Na kraju smo odlučili otići do Rovinja, tamo ima hrpa smjerova, dosta laganih, a nađe se i ponešto težih. Ambijent je isto fora, odmah uz more, a sunčano je skroz do zalaska sunca u more :)
Bilo je dosta ekipe iz Slovenije, a našlo se ponešto i iz Austrije. No obzirom na veličinu penjališta, nije bilo bed, imali smo dosta toga za penjati. Počeli smo sa stijenom dolje uz more, a onda se poslije prebacili gore. Penjali smo doslovno do zalaska sunca, kad sam ispenjao zadnji smjer, s topa pogledao prema suncu, taman je ga je pola zašlo :) Vrijeme je bilo super, penjalo se u kratkoj majici, dok se zihra se eventualno navukla duga majica, no nije bilo hladno, baš ugodno.
Tu smo imali i zanimljivu situaciju, jedan smjer nema štanda, ali na vrhu se može izaći i okolo sići. AsaS ga ispenje, siđe dolje i onda nam padne na pamet da treba i komplete pokupit :) Sva sreća pa se u dvorani redovito vježba otpenjavanje ;) (iako bi se gore mogalo složiti štand pa se normalno spustit ili da drugi penje na top, al ovako je bilo zanimljivije).
Nakon penjanja kuhanje večere na samoj plaži, a onda se s ostatkom ekipe našli u centru Rovinja, otišlo se u konobu, pila se piva i vino, jelo se palačinke sa sladoledom, neki s marmeladom :)
Spavali smo kraj samog Dvigrada grada :) Ujutro ustajanje tek kad je sunce probilo jer je bez sunca dosta hladno, noć je bila poprilično hladna.
Drugi dan je bio plan da Luka, Trpimir, Fran i Alkor odu u Kompanj, a ostatak ekipe ostane na Dvigradu gdje bi im se pridružila ekipa koja tek dolazi. Došli mi gore na parking, dolazi lokalac i kaže nam da se tuda vozi nekakav rally i da je cesta zatvorena od 13-19h što znači na nećemo moći otići kad padne mrak nego dva sata čamiti i čekati da otvore cestu. Što definitivno ne odgovara ovoj drugoj ekipi koja mora već oko 20h doći u Zg. Tako da smo se predomislili i otišli do Limskog kanala, sektor Gavranik (onaj na dnu Limskog, blizu ceste). Tamo još nitko od nas nije penjao pa reko ajmo, a i nismo očekivali neku gužvu za razliku od recimo Šimija gdje zna biti miljon ljudi.
Osim nas je bilo još 8 slovenaca i to je to. Stijena je zanimljiva, ima svakojakih smjerova, ocjene su malo čudne, za neke smjerove bi rekli da su precjenjeni, za neke da su potcjenjeni, al svejedno smo se zabavili. Smjerovi su uglavnom dužine od 14-23 metra, dobro zaspitani osim jednog 6a koji prvo pređeš par metara skoka, onda dođeš na kosu policu i nemoš do prvog spita nego bi se valjda trebao dići na sloper da ga ukopčaš, uglavnom odličano za polomit kičmu ako slučano ne uspiješ ukopčat. Ne znam tko je to spitao, valjda čovjek od 4 metra visine.
Tu je dok je bilo sunca bilo doslovno vruće. Cijeli dan u kratkoj majici, čak sam razmišljao da ju skinem. Kad je sunce zašlo, osjetno je pala temperatura pa se za zihranje definitivno oblačilo, a kako se bližila noć, postajalo je dosta hladno.
Dok smo penjali posjetio nas je i neki mali slatki mišek koji je nanjušio hranu i poprilično hrabro napadao naše ruksake :)
Nakon penjanja se našli na cugi, junk foodu i sladoledu na "Vratima Jadrana", razmjenili Mašu za Frana i zapičili nazad u Zg.
Sve u svemu, meni presuper vikend. Fakat lijepo i ugodno preko dana, čak ni zimulja po noći nije pokvarila ugođaj. Dobro i zabavno društvo, ispenjalo se lijepih smjerova, uživalo u lijepom ambijentu.
Moram pohvaliti Mašu i Daniela, baš su lijepo penjali, samostalno, sve si postavili, ispenjali. Maša je probila psihološku barijeru, a Daniel unatoč dužem ne penjanju i ne treniranju, pičio je sve redom ko pravi...
Naravno i partner AsaS je grizao ko hijena, dođe pod smjer, bi ne bi, a onda rasturi.
Što se ocjena tiče, barem ove naše ekipe, ništ posebno, nisu teže stvari ni došle na red pa nisu niti mogle biti ispenjanje :) Tako da se ispenjalo 6b max :P
Kako je bilo nabrijancima, nek oni napišu.. Ne znam detalje, znam da se međuostalim sajtao neki 7a...