U nedjelju smo bili na Kalniku Mirna, Maja, Deda, Koki i ja. Poslje su svratile i sestre Krištofić.
Krenuli smo dosta rano, kad smo došli, vrijeme je bilo još prohladno pa smo se zbuksali u dom na čaj i kavu, isčekujući prve prave zrake sunca...
Tako negdje iza 11h, ja i Koki smo okušali sreću te krenuli put sektora Stari grad (onaj gornji dio) te penjali laganije smjerove i fakat je bilo hladno i mislio sam niš od toga.
Nedugo zatim dolazi i ostali dio ekipe. Sunce se napokon pokazalo te je penjanje bilo fakat ok, Deda je bio dežurni zihrač, ali želja je bila prevelika i vratio se na stjenu te ispenjao jedan smjer. Bravo Deda.
I tak nakon nekog vremena svatko je krenuo svojim putem, sestre Krištofić put Zagreba, Mirna i Maja na hodačašće, ja i Koki smo se spustili u drugi sektor (mislim da je to Šumica već, ono di je Kaubojski) i tamo su uvjeti isto bili čisto pristojni.
Penjemo par smjerova od kojih jedan stvarno interesantan (Torre de Kalnik). Dolazi Deda do nas pa krećemo još na prvi zub penjat jedan smjer koji sam ja htio probat popest. Uspio nekak. I to bi bilo to,kasnije još na pivu u dom i malo Halida Bešlića i Miše Kovača kao šećer na kraju za kraj super dana! :)
Još jednom za sam da kažem za one koji nevjeruju, da je stjena kasnije bila super i nije bilo nikakvog mazohizma.