Bili za vikend na Begunjscici, a sve ponukani Veljinim slikama.
1-auto (Djems) i nas 4 (Cvetko, Mateljan, Vedran i ja)
Daklem planirani polazak je bio isped Mateljanove zgrade u 6, no nakon 45minuta zvanja, tj. 30-tak poziva i 4 poruke, Mateljan nam je uvalio "mateljana" pa tako da tek oko 7 smo krenuli put Ljubelja. Nismo stajali nigdje, dan suncam, horde slovenaca na putu za smucalista, a mi lagano put pod kotace.
Krenuli lagano s parkiralista put Doma na Zelenici (1536mnm). Tu smo neplanirano skratili po strmini a ne po laganom putu okolo, i tek kasnije ce se pokazati da je to bio jedan od prvih fulanaca. Dom super nov i fin, u domu uzeli rezerviranu sobu, al ukupno nas je prenocilo u domu 9, ovaj put nije bila guzva. Oko 13 smo se uputili prema ulazu, ima pristupa nekih 45min. Plan je ici po Y grapi gore a po Centralnoj dole.
Pred ulazom sretnemo nekog nabrijanog cicu slovenca, koji eto dok nekaj ceka oko doma ide napraviti krug Y-centalna. I kao ovce, mi za njim L. Umjesto po laganom putu, mi naletili na skokic od 1,5m bez snijega, no nakon par pokusaja svi smo prosli, i za 20m bili na pravoj grapi. E, od tuda je bila prava uzivancija. Milina. Superiska. E, sada, znajuci da se grapa zove Y, umjesto desno kamo ide grapa pa se poslije odvaja, mi produzili ravno.
Opet fulanac. Dosli do kraja i puf na stijene, cista golotinja, nigdje nicega, samo kamen. Cvetko je izvidio i nauzivao se straha a covjek ima visoki prag za adrenalin. Dovikivali se s Slovenicma na vrhu Centralne grape, i shvatili da to nije to pa se po stopinkama vratili nazad. Na tom mjestu gdje smo krivo krenuli, u Tubovom stilu, sam obiljezila smjer, pametno dosta jer zna da od tuda pa sve na dalje je "sranje". Nasli prave stopinke i krenuli prema vrhu grape. Isli smo po desnoj strani i tamo je bilo taman dovoljno snijega da se projde, tko zna dal bu izdrzalo jos neko vrijeme.
Na vrhu Begunjscice (2060mnm) nas je docekao zalazak sunca.
E sada dolazi zabava i odgovor kako se invalidna podsekcija povecala za jos jednog clana. E pa dosli na vrh Begunscice i trazimo di je Centralna grapa. Nismo skuzili di se odvaja jer taj dio je sa jako malo snijega i puno kamenja pa ti se na prvu ne ide tamo. Nego je Vedran odlucio provjeriti malo lijevo i nakon 4 koraka, propadne u snijeg do guzice, noga se ukopa a tijelo je vec krenulo na drugu stranu. Joj-jao-kukulele.... koljeno je reklo baj-baj....
Spustili se do doma po maku, sporo ali sigurno. Centralna grapa je bila puna snijega, tako da nije bilo frke. U domu na ricet bez graha i juhicu, te par pivi. Spavali smo dugo jer koljeno je bolilo, dan je bio siv, vjetrovit, hladan, s par pahulja... dorucak nam nisu odbili posluziti u 9:30.
Prosetali se oko doma, i brzinom puzeve sline vratili se do auta. Stali u Trzic na kafu, pa do Ede na pizu nedeljom za 25kn.
Odsjek broji jedno koljeno manje i 2 grape o covjeku vise. Super za grape, steta za koljeno. Valja bu sljedeci vikend bolje, i molim dajte Cvetku da penje dva dana za redom, siroti nema srece.
Eto kratko, ali slatko izvjesce.