Za prošli vikend smo se dogovarali da bi išli na Klek. Svježi pripravnici su dogovarali da bi išli u subotu, a Dino i ja zbog osobnih obaveza u nedjelju. Obzirom na najavljene vježbe GSS-a, ekipa od subote se predomislila i otišli su na Kalnik.
Dogovor je pao da krenemo ne baš rano, iza 10 h. Ja sam večer prije išao na svadbu pa sam htio barem nešto odspavati :) Usput su nam se pridružili Dalibor i Saša
Prognoza za nedjelju je bila uglavnom ok, aladin je najavio da bi moglo pasti nešto kiše, ali nas to nije previše zabrinjavalo :)
Dino i ja smo dogovorili da ćemo penjati Glavu (5b, 150m), a Dalibor i Saša Omladinski (5a, 120m).
Gore smo sreli ponešto Velebitaša prvo Bojana i Vanju, u jednom smjeru čuli Krugu i njegovog buraza, a poslije na vrhu sreli Irenu i njenog dragog.
Taman kad sam već ušao u smjer, u daljini smo čuli grmljavinu. Pogledam Dinu, kaže da budemo brzi pa ćemo prije eventualne kiše.Prvi cug sam penjao, ja, drugi Dino, dosta brzo smo to odradili. Taman kad smo oba došli pod previs i kad je trebalo krenuti i treći cug, počela je kiša :(. Ipak je oblak bio bliže nego što nam se činilo. Sjedali smo neko vrijeme dok je kiša lijevala i razmišljali o tome kako je super da smo pod previsom, da nas baš zanima kako je ovima u Omladinki i što ćemo dalje. Problem je u tome što je taman ispred nas najteži cug s kaminom koji ako se namoči, mogao bi postati klizak i neugodan za penjanje. A fora je da smo taman na mjestu gdje je lijepa polica kojom se može odšetati do puta koji vodi na vrh Kleka. Također, nismo mogli vidjeti stranu s koje su stizali oblaci pa nismo znali kad prestane kiša, dolazi li još što.
Nakon što je kiša stala, zapičili smo tom stazom na vrh pa ćemo gore vidjeti kakva je situacija i što ćemo dalje.
Na vrhu smo sreli Bojana koji je bodrio dvoje članova njegovog društva koje je kiša uhvatila u smjeru. Skužili smo da se počinje razvedravati, a uskoro se pojavilo i sunce.
Da nam dan baš ne propadne, odlučili smo još penjati. Otišli smo kratak ali sladak smjer pod imenom Mangupski (6a, 60m). Smjer je totalno fora, zahtjeva lijepo gibanje i osjećaj za ravnotežu. A u njemu mi se po prvi put dogodilo da sam pao u dugom smjeru :) Naime, kako je Dino penjao prvi cug, a ja išao kao drugi, te kao 6a nije problem za mene i taman sam bio fino upenjan, išao sam dosta sigurno i brzo te nisam baš pretjerano pazio u detalju i totalno previdio jedan nosić koji je IMHO ključan za prelazak detalja (barem po toj ocjeni). Uhvatio sam krivom rukom omanji grifić, drugom pipkao, nekak mi sve bilo čudno, napumpale se ruke i oplaaaa. U drugom pokušaju sam se ipak potrudio bolje koncentrirati, skužio taj nosić i prešao detalj.
Na štandu sam dobro protresao ruke, a onda jako lagano vodio drugi cug. Taman kako smo izašli iz Mangupskog, vidjeli smo da su Dalibor i Saša izašli iz Omladinke
Kad smo se okupili, zapičili smo do auta, a onda pravac Zagreb. Usput smo stali u Karlovcu na pizzu :)
Ja sam nažalost fotić ostavio u autu, ali zato Dalibor ima nekoliko fotki
Turbo