Paklenica, Celjski, CK, Kamniški, DesnoRebro

Prošli petak imah slobodan dan pa sam se zaželio nekakvog trodnevnog penjanja. Na poziv se javila Marta pa smo nas dvoje već u petak ujutro zapičili prema Paklenici. U Paklenici skoro pa nigdje nikog, uglavnom Mađari koji su se raštrkali po sportskim smjerovima u klancima, dugi smjerovi praktički prazni. Pitam Martu što ćemo, reče prvi dan bilo što zaspitano da se malo upenje. Kad sam prvi put u životu došao u Paklenicu i prošetao se klancima, prvi dugi smjer koji mi je zapeo u oči bio je "Celjski stup" zbog izrazitog i zračnog žlijeba i tad sam rekao: "E to ću jednom popeti" :) Sve ove godine "nikad prilike", il teče voda, il neki drugi planovi. E pa sad sam ga konačno penjao... Uglavnom totalno fora smjer, prva dužina zakon. Iako nije nešto gusto pospitano, spitovi su taman tamo gdje treba, nisam osjećao nekakvu potrebu za postavljanjem dodatnog međuosiguranja. Drugi i četvrti cug su ok, treći je osim početka skoro pa hodačina. Marta je to sve super bez ikakvog problema ispenjala, cugove koje vodila, proskakutala samo tako :) Kad smo došli gore, ubilo nas sunce, vruće. Sišli dolje, što ćemo sada, razmišljam što je u hladu, pitam Martu jel penjala "Centralni kamin", kaže da nije... Odmah smo krenuli ispraviti tu nepravdu. Po smjerovima okolo nigdje nikog, samo u Sjevernom rebru dvije naveze Mađara. Marta kreće prva, penje ko zmaj, samo piči gore... U kaminu Marta izvodi gibove kojih bi se i sam Tom Cruise posramio, kroz Paklenicu je odjeknula tema "Mission Impossible", detalj prolazi smijući se od uha do uha, a krakovi joj se raširiše na sve strane :) Penjali smo naravno izlaznu varijantu po ploči. Na izlaznu policu smo došli taman kad ju je sunce počelo obasjavati, a otišli kad je sunce zašlo za brda :) Taman smo pogodili tih 15-20 minuta :) Dok smo se dovukli dolje već se skoro smračilo, ali to Martu nije spriječilo da još ispenje boulder "tobogan" :) Nakon penjanja je silazak bio malo problematičan, ali se riješilo nekako :) Večera u "kampu", rano lijeganje i drugo jutro jedva ustajanje oko 8h. Jedva da sam ustao, već zove ekipa koja je iz Zg došla kod Dinka. Kod Dinka okupljanje svježe pristigle ekipe, doručak, čajevi i kave, a onda u smjerove. Za taj dan smo dogovorili da odemo u "Kamniški" smjer u Maniti kuk. Dok smo mi pojeli, spakirali se, krenuli, dopuzali do ulaza u smjer već je prošlo podne :) Jagor i Neven su krenuli za nama jer su išli penjati Večernji, ušli su nešto prije nas. Kamniški je vrlo interesantan smjer. U vodiču ocjene cugova: 4b, 4a, 4a, 2, 3 i taj kraj nam je bio malo nejasan jer nam nije baš bilo jasno gdje je ta izlazna trojka. Kad su to prije penjali, Tihomir i Marija su izašli na istom mjestu gdje izlazi i Večernji dok smo mi gledali i skicu i fotografiju stijene s ucrtanim smjerom i po tome dotični izlazi dosta lijevije od izlaza Večernjeg. Uglavnom, prvi cug je totalno fora, lijepo penjanje, ima jedan prevjesni detaljčić ispod kojeg su dva klina, a i da se postaviti vlastito međuosiguranje. Prvo dođeš ispod, zazujiš, pogledaš stopinke, oprimke, postaviš se i prođeš bez muke. Više izgleda teško nego što je, ali respektabilan gib za jedan 4b :) Nakon tog detalja kroz kamin, a onda prečka skroz lijevo do full razvedenog dijela stijene. Dogovaramo da ja vodim cijeli smjer Dalje sam prvo zujao, gledam pa ovo je sve razvedeno, to je lagano. Aha. Prvo ide razvedeniji teren, ima ponešto i krušljivog materijala, a onda se dolazi do nekakvih pukotina koje su baš gušt za penjat iako uopće nije šetnja. Dobro za osigurati se, našao i jedan klin usput. A onda dolazi drugi detalj koji mi je bio manje ugodan od onog na početku. Nekakav kamin koji se penje izvana jer je uzak i dubok, kreneš na dilfera, pa ipak malo stavis pol guzice unutra da te drži, za noge onako nađe se ponešto malo i dođeš do nekakve glondže koja izgleda krušljivo, ispod nje bi trebao staviti nogu, ali sve se to klima i doslovno otpada i skontaš da se u biti moraš izvući na tu glondžu van pa makar otpala. Zahvaljujem svevišnjem što sam za svaki slučaj uzeo par klinova i kladivo i što sam prije tog detalja zakucao klin ispod (vidio da gore nema da što postavim) tako da u slučaju kršenja glondže pad ne bi bio više od 6 metara :) Ništ, uhvatim se za to, onako lagano sa što manje opterećenja izvlačim se van, sve ok, izdržalo :) Uz standardni "jebemtimater" nakon detalja pičim gore i radim štand. Razvukao sam praktički svih 60m užeta. Marta sve to prolazi bez problema, ona se objesila na tu glondžu i nije otpala tak da ono, izgleda da je zbilja ok :) Rekao sam Marti da ostavi klin dolje, em da ne gubimo vijeme (trebalo bi vremena za to izbiti), em da ostane budućim penjačima, dobro će doći. Dalje Marta povlači cug nekih 10-tak metara po lakšem terenu da dođemo na zgodnije mjesto za dalje. Nakon toga lagani strmi skokić, a onda dolazimo na široku policu gdje ima i nekog drveća i tamo dalje zujimo. Znamo da smo pri kraju, gledamo skice, gledamo fotku i fakat ne kužimo kamo dalje. Po fotki smjer ide još nekud ljevo, odlazimo tamo, penjemo kroz neki žlijeb/kamin, i dolazim do nekog faking prevjesnog kamina na koji se dolazi preko neke ljuske, gledam da li tuda, ocjena bi trebala biti 3, a ovo sve glatko, nit oprimaka, nit stopinki, niti imaš čime se osigurati... Pogledam lijevo, a tamo zabijeni klin i u njemu "bežanec". Aha, dakle nismo jedini zaglavili ovdje. Prevezujem se u bežanec (nemoš to otvorit da se ubiš) i lagano otpenjavam do Marte. Spuštamo se još dolje, gledam koliko sati, nije baš neka sreća, relativno je kasno. Odlučujemo još preprečkati lijevo i izlazimo po nekoj trojkici, ali od drugog smjera, Popodnevnog ili onog još lijevijeg, nisam siguran. Uglavnom (ako izuzmemo zadnji cug koji ne mogu komentirati), smjer je zanimljiv, nije dosadan, nudi lijepo penjanje i mogao bih ga preporučiti. Ocjene su "klasične", dakle ne očekujte šetnju. Na vrhu smo uspjeli uhvatiti minuticu sunca koje je brzo zašlo. Dok smo sišli do uređene staze već je pao mrak, a do klanaca smo sišli valjda nešto prije 20h. Hvala (vec nebrojeno puta) upravi NP-a na wc-u dolje :) Odlazimo drito u pizzeriju gdje neki već jedu, a drugi čekaju pizzu. Obžderavanje, pokoja cugica, a onda odlazak u "kamp", dizanje šatora, neki odmah na ćorku, a drugi na zabavu do pol dva uz gitaru, pjesmu, pivu i Mirninu "Janu". Ujutro jedva ustajanje, klopa/kava kod Dinka pa u Paklenicu na instruktorske dogovore oko škole. To je potrajalo tamo negdje do podneva, neki su slušali i ponavljali stvari, drugi su gledali muke Mađarica koje su penjale "Lidijin" i nakon one pukotine obišli stijenu na sve strane i lijevo i desno i gore i dolje :) Nakon jedno valjda 40 minuta zujanja shvatile su kamo treba ići :) Pitah Martu kamo ćemo, kaže da bi neki lakši nezaspitani u kojem bi vodila cugove. Dogovor je pao na "Desno rebro", trojkica koja čak nudi ok i ne baš dosadnog penjanja. Pridružuje nam se i Majac pa smo oformili trojni navez. Iza nas su išle Mirna i AnaSladić. Ah koji užitak, curke su se izmjenjivale u vodstvu, zihrale, a ja sam uživao kao car. Izležavao se na štandovima, jeo sendviće, čokoladu... Sviđa mi se takav način penjanja i ne bih se bunio da se to ponovi :) Marta, Majac, koji nam je sljedeći smjer ? Na vrhu smo pričekali drugu navezu, a onda čoporativno sišli dolje gdje smo zatekli još ponešto ekipe dok su drugi već zgibali prema Zg. Još smo kod Dinka popili cugu, a onda zapičili kući. Kao što to obično biva na kraju izvještaja, zaključujem da je vikend bio baš super :) Vrijeme odlično, toplo (u nedjelju je bilo hladnije ali u biti taman), fino se napenjali, nahodali, podružili... Što su drugi penjali, valjda će napisati. Eto.