Sto mu Dabrova

Bili za vikend na kraju samo Mirjam i ja na Dabarskim kukovima. I 30-ak RAK-ovaca i 20-ak planinara. I nesto vojske. Kako smo isli polupraznim autom, odlucili smo se za staru cestu. Krenuli iz Zagreba oko 7:30 i sve je islo OK do ceste izmedju Korenice i Gospica. 7 km ceste je totalno raskopano, valjda prosiruju cestu ili kojibog, uglavnom napreduje se brzinom max 20 km/h, 2 su semafora zbog radova, dosta se vremena izgubi. No dobro, nije nam se bas jaaako zurilo. Uz shopping u Gospicu sve skupa nam je trebalo nekih 4 sata do Rujicinog kuka. A onda... Ja sam bio k'o dijete u slasticarni! Nisam penjao nista 2 mjeseca pa bi sad odjednom sve. Ipak smo isli na laksu varijantu upenjavanja pa smo prvo otisli u Startera. Nakon njega smo zakljucili da stvarno ima jos dovoljno dana pa bi se mogli odvaziti u Bibl & Bubl. I zaista smo prije mraka izasli iz smjera. Jos smo nakon okrijepe (klopa, cigrate - kako tko) sredili La Figliu i onda se uputili prema domu na veceru i spavanac. Pred domom vec ranije pomenuti... pilici... odnosno alpinisti i planinari. Mi smo, k'o pravi autisticni Maticari, smazali svoju veceru i vec oko 21:30 bili u krpama. Ovi planinari, neka sredovjecna ekipa, iz Koprivnice, planirali su ustajanje u 5 i polazak u pola 7. Da li jesu ili nisu, ne znam, ja sam sve to uredno prespavao. Mi smo lagano oko 9:30 krenuli prema smjerovima, dotle su se RAK-ova djeca vec razmilila po stijenama. Medjutim, nije bilo guzve, bar ne tamo gdje smo mi odlucili. A to je bilo prvo u Velebit Express pa onda u Risveglio iz kojeg su se taman 3 naveze spustile dok smo mi dosli. Ipak, kroz smjer su nas pratili Miljenko i Antonela s kojima smo skupa i silazak rijesili. Na povratku smo stali na pizzu u Gospicu. Pa se ponovo druckali po makadamu prema Korenici i stigli u Zagreb nesto prije 22h. E da, u nedjelju ujutro smo sreli (zapravo, samo ja) Valenta i Tompu i njihove curke. Mozda i oni daju koji izvjestajcic... sta su penjali, gdje su se kupali... :)