Eto...pa bio bi i red da se zagorska naveza osvrne na vikend u Paklenici :) :)
Dobra dva tjedna su prošla od školice, odmorilo se, pa reko odo ja u ponedjeljak po nešto opreme, jer za vikend bi bilo idealno zapaliti negdje na 2 dana. Dajem prijedlog Josipu - on je za, javljaju se još Luka i Cajhen i auto je pun. Aute su napunili i Kruno i Davorka, tako da nas se lijepi broj uputio put juga.
Budilica narihtana na 4:30 - na prvi zvuk alarma pomislim: "pa kaj tebi to treba?!" ...ipak izvlčim se iz kreveta, kupaona, doručak, trpam stvari u auto i čekam Cajhena da dokuri iz Krapine. I evo ga, stiže na vrijeme, al poprilično pospan - pao je neki izlazak i koncert tu noć:)
Kupimo Luku i Josipa u Zagrebu i fiju prema Paklenici. Po putu dogovorismo naveze: istarsko- slavnonska: Luka - Josip, te zagorska: Cajhen - Mikulec i lagano kujemo planove što bi mogli penjat. Ideja je bila, budući smo još izuzev Cajhena "pilići", ponovit smjerove koje smo penjali na školi i ništa ne pretjerano forsirat, pa su se spominjali: Nosorog, Oprosti mi pape i poprilično smo bili sigurni da to penjemo prvi dan.
Po dolasku kod Dinka i sastanka s ostatkom ekipe, odluka pada da prvo krećemo put Velikog ćuka i napadamo Sjeveno rebro (4b+ - 5 cugova) - preporuka našeg Krune. Nitko od nas četvoro to nije penjao pa smo se malo vrzmali dok nismo pronašli gdje počinje pristup, no nakon kratke telefonske konzultacije brzo smo pod samim smjerom. Pristup ful fora - ima jedna feratica koja se mora proći - rukavice bi dobro došle, jer je sajla na nekim djelovima poderana i bocka, a ja sam si složila improvozirani ferata set (da glava bude mirnija)
I eto nas pod smjerom, no malo smo zbunjeni: ispred nas ravna ploča nekih 4 - 5 metara na kojoj je prvi spit tek nakon 3 metra i to bez pločice (hmmm pa nije to baš 4b+), lijevo je žlijeb kojim se može zaobići ploča, ali spitova nema, a mi i nismo opremljeni za neosigurane smjerove, pa je krenula "mislioc faza" što i kako, a da prođemo taj ulaz sigurno. Odoh ja par koraka u desno od ploče i vidim glonđasto je, ima poljporivrede za gurtne i predlažem da tu uđemo. Cajhen amenuje i krećemo uz prethodni dogovor da on vuče cijeli smjer. Prva tri cuga su mi bila skroz jednostavna, dosta glonđasto i ne pretjerano zahtjevno, ali nisu baš pospitana, po cugu možda 2 spita, ostalo treba postaviti koje međuosiguranje u vidu gurtni/čokova. 4 i 5 cug nešto zahtjevniji 2 ploče i detalj pri samom izlazu iz smjera, ali je za razliku od prva 3 cuga dobro pospitano i može se savladati. Na vrhu smo odmorili i ne baš mudro na suncu čekali Luku i Josipa da dođu. To je potrajalo nešto više od sat vremena, jer su se njima ubacili neki slovenci sa halfovima, pa je nas sunce dobro uhvatilo. Dečki su stigli živi i zdravi i krećemo sa spušanjem, koje nas je sve valjda više umorilo nego penjenje - "vatrogasno drvo", opet ferata i šećer na kraju sipar koji kao da mu nema kraja :)
Spustili smo se iz smjera već dosta kasno (mislim da je bilo blizu 18), pa Cajhen i ja odlučujemo do Dinka pojest i popit, a asevi Luka i Josip kreću u Oprosti mi pape, za kraj dana - a o toj avanturi će vam oni više ispričati :))))
Kod Dinka se počela skupljat ekipa sa svih strana, pojelo se i popilo, a pao je i dogovor da dižemo šatore kod Branke i Kranjeca u Rovanjskoj - hvala im na tome :) Drugo jutro - neki kupanac, neki šetnja do dućana i opet svi zajedno kod Dinka na kavu i doručak.
Pokrenuli smo se dosta kasno, pa zagorska naveza kreće u Oprosti mi pape, zajedno sa Kranjecom i Brankom. Prvi cug krećem ja, pa drugi Cajhen, pa zadnji opet ja. Za mene "pis of kejk", napumpala sam si malo samopouzdanje i drugi puta sigurno vodim i u smjeru koji nisam penjala.
Jedino kaj nam je sunce bilo ubitačno za moju i Cajhenovu aristokratsku put :))) Odluka pada da dalje idemo u klance - prvo malo u hlad odmorit, popit pivce i zadržati se na sportićima, dok se ostatak ekipe ne spusti!
Oko 18 svi iz mog auta su na okupu. Josip i Luka su uspješno rješili Centralni kamin (bravo dečki), odlazimo na klopu kod Dinka i oko 19 i 20 krećemo za Zg. Po dolasku u Zabok oko 23, Cajhen i ja odlučujemo otić kod Polanovića na jedno velebitsko - jer ipak smo bili na Velebitu i to je odličan način da zaključimo vikend, kaj ne?!
Sve u svemu super proveden vikend!
Pozdrav
Ana