Vikend na Dabarskim kukovima

Za prošli vikend sam se praktički dogovorio već u ponedjeljak. Paško je izrazio želju da zajedno odemo penjati duge zaspitane smjerove. Obzirom na vrućinu i gužvu u Paklenici te pošto oba već neko vrijeme nismo penjali na Dabarskim kukovima, odlučili smo da odemo tamo.

Nakon dosta peripetija oko dogovaranja vikenda, tko što kad može na kraju je ispalo da ipak nećemo zajedno penjati. Paško je ostao u Zagrebu u nadi da će otići na sportske, a ja sam s Danijelom, Sašom i Borisom otišao na Dabarske kukove na srednjem Velebitu.

Krenuli smo u subotu ujutro, mene pokupili oko 6:15, Borisa petnaestak minuta poslije. Nije nam se pretjerano žurilo pa smo se lagano vozili starom cestom, u Gospiću stali u Konzum gdje smo kupili namirnice za vikend.

Nakon skretanja s ceste Gospić-Karlobag prema Ravnom Dabru iznenadio nas je novi asfalt na dotad makadamskoj cesti. Cesta je asfaltirana do Dabarske kose. Iako nam je to ubrzalo i olakšalo dolazak na mjesto za penjanje, javila mi se bojazan da će asfaltiranje cesta na Velebitu gore primamiti neke nove ljude, neke koji možda i neće imati odnos s prirodom kao planinari koji su do sada dolazili. Odmah se sjetim autobusa punih "planinara" koje sam vidio na Zavižanu.

Nakon što smo došli na odredište oko 11h, na brzinu smo doručkovali, opremili se penjačkom opremomi krenuli na smjerove. Danijela i Saša su za upenjavanje išli na Starter, a nakon toga u Velebit express, dok smo mi odmah išli u Velebit express u Rujičinom kuku. Još u autu je netko spomenuo da tu ima dosta zmija kojih se ja krajnje užasavam, a bome niti ostatak ekipe ih baš ne voli. Nismo u šumi prošli dva metra, kad ugledam majstora kako se izležava na putu. Naravno da sam skočio, ispustio neartikulirani glas i odmaknuo se. Kad sam konačno došao k sebi, uzeo sam fotić i uspio ga uhvatiti dok je bježao. Nakon toga štap u ruke i mlaćenje naokolo. Dva metra dalje, neka mala zmijica! Sve ovo je pristup smjeru, koji je btw. kratak i nizbrdo, nekoliko puta usporilo. Lupanje štapom, gledanje amo-tamo, još kad je Boris rekao da se ujesen penju na drveće, ajme panike :)

Kad smo konačno došli na ulaz u smjer, nismo previše zujali, navezali se i ja sam krenuo kao prvi. Boris je ove godine završio školu i ima svega par dugih smejrova koji su bili lagani tako da smo dogovorili da ja vodim cugove, a onda će on vidjeti kako će se osjećati pa će preuzeti koji.

Smjer je dug 120m, po starom vodiču ocjenjen sa 6a (5b,6a,5b,5a), svi su rekli da je precjenjen i u zadnjem vodiču je to kao ispravljeno (4c,5b,5a,4c) no to je isto čudno. Početak prvog cuga mi je bio nekak teži, u drugom sam početak za nas kratke ima kao detaljčić, a ona priječnica u drugom cugu uopće nije nekakav problem. Ostatak je lagan za penjanje. Boris je na kraju vodio zadnji cug. U vodiču je nacrtan abseil sa smjera, no nije potreban. Samo se popne na greben i onda se markiranom stazom stigne do makadamske ceste taman kod table od kud smo krenuli. Uglavnom smjer je sasvim ok za penjanje, spitova ima na pravim mjestima ali ponesite pokoju gurtu više, preporucam za upenjavanje na području.

Nakon Velebit expressa, otišli smo penjati Bibl und Bubl (105m - 5b,5b,5b) u Aginom kuku. Tu za ocjene ne znam što bih rekao, meni se sad već skroz sve pomješalo da zbilja ne znam kako bih ga ocjenio :) Uglavnom smjer nije težak, detalj koji je ljudima problematičan je u sredini zadnjeg cuga. Spitova ima jako malo, ali zato pješčanih satova ko u priči. Zato sam fino potegao koliko god ima užeta jer zbilja svakih koliko toliko se može štandati, da bih odozdola došao do drugog abseil štanda. Gore sam sreo simpatični slovenski penjački par iz Ljubljane koji je taman abseilao dolje pa smo malo popričali. Uglavnom ekipa uživa, na godišnjem su, malo penju ovdje, pa će na Krk, pa na Cres, bili su u Istri...

Boris se ohrabrio s prvim (spojena prva dva) cuga pa je odlučio voditi treći, ujedno i zadnji cug. Na detalju nije previše razmišljao, otišao malo lijevo i prošao ga bez problema. Spit je inače taman tamo gdje treba biti. Ja sam išao penjati detalj direktno ravno i zguštao se kako penjačice jako dobro drže na gotovo nikakvim stopinkama :)

Abseil je prošao bez ikakvih problema i kad smo sišli do auta, ubrzo su nam se pridružili Danijela i Saša. Nakon toga smo Boris i ja prošetali do Kose, a onda svi zajedno otišli do planinarskog doma na cugu. Poslije cuge sjeli u auto, otpeljali se do mjesta gdje smo planirali spavati, fino večerali, a onda na spavanac. Prije ulaska u šator sam skroz zguštao u pogledu na nebo, daleko od bilo kakvog svjetlosnog zagađenja. Jednog dana ću tu doći s teleskopom :)

Obzirom da smo se htjeli naspavati, nismo radili nikakve dogovore kad će mo ustati. Ja sam se probudio rano, a onda se izležavao do nekih 8:15 kad smo svi ustali, spremili se i doručkovali. Nakon što smo se opremili za penjanje, Danijela i Saša su opet išli u Starter, ovaj put da ga Saša penje kao prvi, a nakon toga su planirali u Bibl und bubl.

Boris i ja smo otišli penjati La figlia del capitano odnosno Kapetanova kći u Rujičinom kuku. Čuli smo da je smjer lijep pa bi ga bilo šteta preskočiti :)

Taman kad sam ga počeo penjati, čujem neke glasove, Slovenci od jučer :) Idu penjati isti smjer, još sam čuo komentar u stilu: "Dobro smo došli, to je naš smjer, oni ga penju", aludirajući na to da smo isto penjali jučer i da imamo isti ukus za smjerove :)

Smjer je dug 185 m, u starom vodiču ocjenjen sa 5b,5b,5b,5b,6a za što su svi rekli da je precjenjen. U novom vodiču je to kao ispravljeno pa mi se čini da je 5a,5a,5a,5a,5c no i to je dosta čudno :) Prva tri cuga su priječenje, ispočetka lagano desno, a onda sve izrazitije. Ono što totalno buni je to da dva smjera sijeku ovaj te spitovi hoće zavesti gore, a treba ići desno. Desno i desno, ne gore, sve dok se dođe do nekog velikog drveta i grmlja.

Cijeli smjer sam ja vodio, iako je Borisu bilo žao što nije vodio predzadnji cug kad ga je popeo.

Smjer nije težak, spitova ima tamo gdje treba, no zbog obilja pješčanih satova, ne koliko bi čovjek očekivao, zato ponesite gurti. U svim pješčanim satovima se nađe nekakva stara gurta ili komad užeta, ali tome ne bih vjerovao. Detalj smjera je u zadnjem cugu i super je osiguran spitovima, taman gdje treba. Obojica smo ga prošli bez ikakvih teškoća.

Nakon što smo ispenjali smjer, gore smo malo sjeli i odmorili, popričali sa Slovencima, a onda otišli prema autu. Usput smo skužili Danijelu i Sašu kako penju Bibl und Bubl te malo sjeli da ih gledamo pa počeli pričati o svemu i svačemu i tako vrijeme prolazi... pa reko hoćemo li penjati još nešto (mislili smo Altweibersmmer u Aginom kuku), vičemo Danijeli i Saši da li će penjati još nešto poslije ovog ili ćemo na kupanje. Viču nam da pričekamo pa ćemo vidjeti. Nakon što su ispenjali viknuli su nam da neće više penjati pa smo se spustili dole i pričekali ih. Nakon brzinskog jedenja, spremanja stvari, kratke partije hacky-sackija otpičili smo do Karlobaga gdje smo se zguštali kupajući se u moru, nakon čega u birtiji popili rundu, a onda lagano krenuli prema Zagrebu.

Sve u svemu, Dabarski ko Dabarski, užitak, mir, tišina, neispenjani smjerovi čekaju da uskoro dođemo opet.

Turbo