Prošli vikend smo bili na Dabarskim kukovima na alpinističkom logoru u organizaciji komisije za alpinizam. Bilo je dosta ljudi iz Velebita, ponešto iz HPD Glas Istre, dvoje iz Željeznicara, a nas ZGMatičara 18! (penjača, bilo je još četvoro planinara od kojih su dvoje s Borisom penjali dugi smjer). Nisam ni znao da nas toliko ima :)
Vrijeme nas nije baš previše služilo, bilo hladnjikavo, a feeling hladnoće je pojačala buretina koja je žestoko drmala.
Većina nas je zbog hladnoće i bure prvi dan otišlo na hodanje.
Krenuli smo od doma pa uz odnosno preko kukova planinarskom stazom do Kize. Bilo je presuper, okoliš kao iz bajke, dobra zezancija s ekipom, borili se s vjetrom na vrhovima, usput se verali po svemu na što smo naišli.
Nazad smo išli Premužićevom stazom.
Oni hrabriji - Mateljan, Neno, Kore i Jagor - su otišli penjati.
A navečer zna se, čevapi i kobase... :) Kruno proslavio rođendan, počastio dobrim roštiljem i cugom, a usput se kuhao i "komisijski" grah s buncekom. Nakon papice druženje u domu, uz cugu, ponešto uz pjesmu.
Oko doma smo organizirali dva mini-kampa gdje smo digli šatore i ćorili. Odnosno ćorili su oni koji su imali tople vreće i nehrkače u šatorima :)
Drugi dan smo svi išli penjati, porazbacali se po kukovima, najviše nas je otišlo u Rujičin. Bilo zabavno, naveze amo tamo, usput popričaš s ljudima :)
Naši su penjali Velebit Express, Marcella, Traumpfeiler, Singing in the rain i Ma Jo, Tihomir i Ivana su otišli ponoviti Tihomirov prvenstveni za koji nisam siguran kako se zove.
Vedran i ja smo penjali "Ma Jo" i smjer definitivno preporučam svima, jedan od lijepših koji sam penjao. No preporučam da budete upenjani prije toga :)
Prvi cug je skroz super, pločast s priječenjem, gibovi jednostavniji dužim penjačima, ali prođoh ga bez problema i sa užitkom. Drugi cug je vodio Vedran, tu je na početku detaljčić, Vedran se bacio gore na tramvajac, a ja sam se u jednom trenutku našao u ne baš ugodnom položaju, nisam baš mogao nikud, jedva se izvukoh na desnu stranu. Treći cug je najzeznutiji. U jednom trenutku se dolazi na blagi prevjes, visiš na nekakvoj kosoj pukotini/ljusci i trebaš se izvući gore. Tu sam baš lijepo krenuo, ukopčao komplet, onak frajerski se objesio na jednu ruku da drugu odmorim i namagneziram, krenem gore i kud sad ?! Sjednem u pojas :P Kaže Vedran da mu netko reče za neki tramvajac gore lijevo. Je, ali kako do njega ? Ja ovako "velik" ne baš tako lako. Još sam se nešto navlačio amo -tamo i potrošio dosta snage za bezveze. Na kraju se primio za komplet, uhvatio nekako tramvajac i s mukom se izvukao gore. Gore se dolazi na policu gdje je štand od "La figlia del capitano" i tu je još jedan detalj smjera. Treba uhvatiti nekakav mali polu-sloperasti grif i dići/navući se na lijevu nogu na ravnotežu. Meni je prvo trebalo da uopće uhvatim taj grif obzirom na visinu :) Nakon toga opet ploča, lagano i lijepo priječenje. U zadnjem cugu detalj je na početku, e tu sam konačno dočekao da mi kraći imamo prednost, pa sam dotični prešao bez imalo muke, dok su Vedran i naveza visokih iza nas imali tu problema s prolaženjem :)
Nakon penjanja lagani odmor na vrhu, a onda krenuli prema domu, bilo nam je dosta za taj dan.
Kako se završavalo s penjanjem, tako se išlo klopati i polako pakirati za povratak kućama.
Uglavnom, dobro smo se zabavili, uživali u krajoliku, a ponešto i penjali :)
Fotke sa izleta, pogledajte ovdje.
Turbo