Za prosli vikend je bila nekakva cudna prognoza, cijeli tjedan smo mislili da necemo nikud, em kisa, em jako jugo..
No kako se priblizavao kraj tjedna, tak se cinilo da bi se u subotu ipak negdje moglo na penjanje.
Prognoza je bila donekle dobra za okolicu Zagreba i sjeverni dio Hr, jedino nas je jak vjetar malo plasio. Nakon gruntanja kud bi, a da to ne bude vec dosadni Kalnik, odlucili smo posjetiti nesto novo. U uzi krug su usli Ravna gora i Pokojec, meni je bilo svejedno, na kraju je ekipa iz Brankinog auta prevagnula: ajmo na Pokojec.
U tri auta utrpala se ekipa: Branka, Neven, Vid, Pero, Danijela, SašaG, Boris, Štern, Saša (Sale - Saki), Dalibor, Davorka i ja.
Nismo se bas nesto zurili ujutro, oko 8:20 smo krenuli kupiti ekipu, pokupili Dalibora, pa se ja sjetio da sam svu opremu ostavio doma, pa po opremu, kod Saše u pekaru pa pici prema penjalistu.
Obzirom da smo svi tamo isli prvi put, nismo bas bili sigurni kako doci na odrediste, ja upogonio Natasu koja nas poprilicno tocno dofurala u selo.
Iz daljega, stijena izgleda dosta opako. Od parkiranog auta ima desetak minuta uspona do ispod. Mi smo otisli pod lijevu stijenu (Sektor A) jer nam se cinilo da ima vise "penjivih" smjerova.
U selu je inace puhao vjetar, no gore bas nista, tak da nam je bilo bas ugodno.
Za zagrijavanje smo krenuli u Frodu, nekakva cetvorkica, da malo osjetimo kakva je stijena. Moram priznati da mi je bilo malo cudno penjati, sve nesto oblo, ukoso, bas cudno. No nije bilo nikakvih teskoca. Trebalo se samo uvjeriti da ce penjacica drzati na tome.
Zatim sam htio baciti pogled na nekakva dva 5a smjera koji su unutar velikog kamina, no izgledali su nekak ljigavo pa sam odmah odustao. Na kraju je ekipa iz Brankinog auta isla prvo u te smjerova i skuzila da su sasvim penjivi pa je na kraju vecina ekipe to ispenjala..
Nakon toga smo Neven i ja snimili Pukotinu, ocjena kao 5c, odozdola izgleda dosta opako, ponesto i prevjesno... No ajd, to mozemo popeti... Pa eto, mogao bih reci da mi je to najtezi 5c koji sam penjao, malo sam i sjedio u pojasu kao i svi koji su penjali smjer... Googlanjem poslije sam nasao na nekim mjestima da je ocjena dignuta na 6a, no svejedno mi se cinilo teze od npr. Riba na Limskom kanala od proslog vikenda...
Nakon ovog sam se pitao kakvo je to penjaliste, hoce li tu sto biti gust...
No Gandalf, smjer na kojem je Dalibor ranije isprobao tehnicko penjanje je totalno popravio dojam. Svi koji su ga penjali, bez obzira kak im je islo su se dobro zabavili. Ulaz ok, pa rupice za dva-tri prsta, pothvat, zanimljiv izlaz iz detalja, a onda do kraja super lijepo penjanje.
Totalni gust.
Neven i ja smo se jos zezali u Bilbu, desno od Gandalfa. Imaju zajednicki ulaz, a onda se prijeci u desno pa ravno gore. Tu me je mucio jedan gib i nakon par pokusaja sam se navukao uz Nevenovu asistenciju, a onda, iako napumpan, zgustao do kraja smjera.
Dok smo penjali, u jednom trenutku smo skuzili nekakvu grupicu ljudi kak idu planinarskom stazom kraj penjalista. Vidimo da ih ima, pitamo o cem je rijec i koliko ih ima. Kaze tip da je to povorka mladih, krizni put, idu na dvodnevnu turu od nekog sela pa do Varazdinskih toplica. I da ih ima 800 :) Sto smo mi shvatili vise figurativno, kao ima ih. I tako oni prolaze i prolaze i prolaze i prolaze i prolaze i prolaze... i prolaze... I fakat prodje oko 800 ljudi :)
Oko 5 poslijepodne nam je vec bilo dosta pa smo se lagano spremili i zapicili doma...
Iako pocetni dojam nije bio bas nesto, na kraju je dan ispao totalno dobar.
Turbo