Buduci je trodnevna avantura ostala samo neostvarena zelja, Dalibor, njegovi prijatelji Monika i Mirko, Davorka, Goga, Turbo i ja dogovorili smo hodacko-penjacki izlet u okolicu Rijeke. Za subotu je bio plan popesti se kroz Mudnu Dol do doma na Hahlicima i po mogucnosti na vrh Obruc, a za nedjelju je bilo isplanirano penjanje na obliznjem sportskom-poludugosmjerskom penjalistu Kamenjak.
1. dan
Svanuo je prekrasan suncan dan. Cesljugar i njegov prijatelj albatros su svojim cvrkutom uljepsali susret dva automobila na naplatnim kucicama Lucko koji su se nedugo zatim uputili prema jugu vodjeni zelenim tablama na kojima je pisalo "Rijeka". Nakon sto smo zastali u mjestu Drazice da kupimo pekmez, Danko bananko i sladoled, tamo smo susreli nama poznatu ekipu koja se odaziva na imena Sandra, Deva, Matko i Dinko. Svi zajedno smo se odvezli u Podkilavac. malo pitureskno selo u podnozju grobnickih Alpa, gdje je polazna tocka za dom na Hahlicima. Nas put je skrenuo desno prema kanjonu Mudne Doli. Rijec je o najzanimljivijem usponu na Hahlice, koji prvih 40-tak minuta vodi preko zelenih livada koje nas dovode do korita isusenog potoka koje polako postaje sve uze i uze i dolazi do stjenovitog zida visine 6-7-8-9 metara . Neki dobri ljudi kojima imena ne znamo su u taj zid zabili metalne stenge i sajlu te nam tako omogucili daljne napredovanje kroz kanjon koji izgleda skroz fora i na nekim mjestima je sirok samo nesto vise od jednog metra. Negdje na pola puta susrecemo pravog pravcatog jelena ili impalu (nismo bas 100% sigurni o cemu je rijec), ali to bice nas apsolutno ignorira i nastavljamo svoj put dalje. Na jednosatnom proputovanju kroz kanjon bilo je tu vrlo prisnog druzenja s velikim kamenim oblutcima, kolac-borbi na stablu koje je preprijecilo put, akrobatskih tocaka brace Zoltan na istom tom stablu i bas kad smo se ponadali da cemo susresti pola-zenu pola-anakondu (s brkovima) kanjonu je dosao kraj. Izasli smo na travnate livade i nedugo zatim na planinarski put koji desno vodi za Platak, a lijevo za Hahlice. Mi smo skrenuli lijevo.
Nakon sat vremena od krizanja, a 4 sata od pocetka dolazimo do doma na Hahlicima taman na vrijeme da nas ne opere kisa koja je pocela dvije minute kasnije i nakon toga se izmjenjivala sa suncem cijeli ostatak dana, a bogami i sutradan. Dom se upravo renovira tako da ovog trena ne mozete racunati na tu vrstu smjestaja ako vas put nanese u ove krajeve. Hodanje na Obruc otpada zbog hirovitog vremena pa nam ne preostaje nista drugo nego gastronomski odmor uz ljuti ajvar, prsut kockice i suseni ananas.
Cekamo povoljan trenutak da se smiri kisa i krecemo nazad najkracom stazom.
Naravno da nas je oprala kisa 5 minuta nakon sto smo krenuli. ali 15 minuta nakon toga ponovno je zasjalo sunce koje nas je osusilo. Za sat i pol vracamo se na polaznu tocku i svi zajedno hitamo u krcmu "Pod Hahlic".
Sandra, Deva i njihova ekipa idu spavati u dom na Platku, a mi se vracamo na livadu gdje smo podigli satore. Kisa je pocela u 21h.
2. dan
Kisa je prestala u 8 sati. Vrijeme je totalno cudno i stalno se izmjenjuju sunce i kisa. Turbo stupa u kontakt sa Sternom i Vedranom koji su ujutro krenuli prema Kamenjaku. Doruckujemo onaj pekmez od jucer i pada odluka da i mi idemo na Kamenjak pa sta bude. Dolazimo na parking i stupamo u vizualni dodir sa prekrasnom crvenom Mazdom 3 i znamo da su Vedran i Stern vec ovdje.
Penjaliste se ustvari nalazi na stijenama malog Kamenjaka koji se ne vidi sa parkinga. Pristup je nesto duzi od pola sata i vodi po sirokom markiranom planinarskom putu, a kod prve serpentine se moze napustiti markacija i produziti ravno po stazi cime cete ustedjeti nekoliko minuta hodanja. Na kraju puta nalazi se bunker iz nekog od ratova koji moze super posluziti kao skloniste od kise. Penju se uglavnom smjerovi desno od bunkera.
Mikijev (4c) koji nikoga bas nije odusevio iako je meni bio bas ok i jos nekakva petica i sestica u blizini. Uskoro pocinje kisa i svi polako bjeze u bunker. Dalibor kaze da je bolje i to nego da smo doma kao u bunkeru. Svi se smijemo. Sve ovo s promjenjivim vremenom vise nema smisla i pada jedina logicna, normalna i jednoglasna odluka: "Idemo u Karlovac u Rialto na pizzu". Za sve one koji jos nisu bili, velika pizza je stvarno Veeeelika i ako bas niste velik momak poput Vedrana komotno je mozete podijeliti sa svojim penjackim partnerom.
Sve u svemu bilo je fora, da nas nije zezalo vrijeme mozda bi bilo jos vis fora. A mozda i ne bi?!
Nesto malo slika i još nešto slika
BorisP