Prvomajska rock turneja

Još prošli tjedan Dino i ja smo se počeli nešto dogovarati za Alpe, Grossglockner ili Hochfeiler, ali ništa od tog nam se nije ostvarilo radi friškog snjega koji je padao i velike opasnosti od lavina. Danas sam pročitao da je 6 čeha zginulo u lavini kod Söldena, pa mislim da nam je odluka bila dobra.

Drugi plan je bio Biokovo, ali zbog velikih količina padalina koje su prognozirali za to područje smo se odlučili za nešto na Velebitu, a krajnji plan smo iskovali tek u autu na putu za jug.

Prvi dan smo penjali na Baškim Oštarijama u prelijepom Bačić kuku. Prvo smo se odlučili za smjer "Energia 0" mislim da je od onog poznatog talijana.
Uglavnom precjenjeni 6a+ jako lijepo, 160 metara, preporučam svakome. Drugi ulov nam je bio Il Gigetto koji je 6a, samo jedan detalj na trenje, a sve ostalo neka četvorka, jako se brzo penje, lagano i lijepo i ima 110 metara.
Na kraju dana smo se zaputili do Paklenice naći se sa dečkima iz Velebita da nam održe predavanje o Winetuu sa Tulovih greda kojeg su oni penjali taj dan.

U Paklenici je bilo jako puno poznatih faca a sve je bilo u duhu 10. prvomajskog okupljanja penjača i BWSC natjecanju. Nakon brifinga smo otišli u kamp mezati i piti fina Dinina vina. Noć nije bila baš nešto, ujutro nas je probudio olujni vjetar koj je prolazio kroz sve rupe na šatoru.

Kava, klopa i krenuli na Tulove grede.

Gore je bilo ljepo sunčano vrijeme, ali je vjetar doslovno razaro i nismo bili sigurni da bumo mogli penjat.
Ipak smo krenuli pa ćemo odlučiti ispod smjera. I tako mi kroz minska polje po stazici našli našu stijenu koja izgleda jako škrapasto, a i Velebitaši su rekli da je jako neugodno penjati po tim dubokim i položenim škrapama koje vam drobe stopala. Popeli smo 3 bolna cuga koji nisu bili ništa teško, okrenuli se i pobrali natrag u Paklenicu nakon što smo vidli koliko nas škrapa još čeka.
Preporučam vam svima smjer i obratite pozornost na kraju prvog stupa (trećeg cuga) tamo su uredno na karabineru ostavljene penjačice La Sportiva Katana (nagrada nalazniku). Nažalost to sam tek skužio po dolasku u Paklenicu :-(. Poslje smo malo frikali, gledali natjecanje, klopali sa Hadžijom i njegovom curom i cugali kod Dinka. Druga noć je bila još gora, spavali smo na plaži u Starigradu, vjetan je ubio nas i šator i nanjeo nam par kila pijeska sa plaže tak da smo se probudili skoro ko u pješčaniku.

Zadnji dan, nedjelja. Uputili se u kanjon s namjerom da penjemo Karabore i Brid za veliki čekić, ali zbog iznimno jakog vjetra i ultraspore slovenske trojke ispred nas smo se morali spustit sa prvog štanda. Prije odlaska doma smo išli penjat u Kuk od Skradelin, smjer "Dreaming the lost friends", super lijep smjer, 100 metara, 6a+ i sunce piči cjelim putem. To nam je bio gušt za kraj.

Poslje toga pica, autoput i alternativni putevi do Zagreba radi izbjegavanja gužve.

Neven