Uglavnom, buduci da Vedran i ja nismo nasli "guzice" dobrovoljke koje ce s nama uzivati u carima Dabarskih kukova otisli smo sami. Djems koji prevozi i do 5 dusa s 3 bicikla ovaj put je bio komforan dvosjed.
Planirani pokret u 7h s Lanista je lezernom atmosferom vozacice kasnio u polasku cca pola sata. Ugodna voznja po autoputu do Gospica za laganih 76kn nas je dovela do shooping point Plodine u Gospicu. Brza kava i brza voznja su nas dovele do Dabarskih za tili cas. Planirali smo penjati u Kuku od korita Altweibersommer i u Rujičinom kuku Singing in the rain. Al popeli smo Velebit express i Bibul und Bubl.
Velebit express (Rujičin kuk) s zanimljivim drugim cugom i onim, mozemo reci, precka+radijator dijelom, meni se bas nisu svidjeli u subotu, definitivno nisam bila spemana na to, al lijepo sam to popela, te podijelila pregrst epiteta u Pintarevom stilu (pomoglo je) Zadnja sva cuga su prekrasna. Za silaz upotrebljen je markirani put.
Bibul und bubul (Kuk od korita) je bila Vedranova zelja. Smjer je zanimljiv zbog orjentacije, trave, manjka spitova i velikog broja gurtni i ponesto klinova.
U prvom cugu sam ja malo zaflaksala u neku precu na trenje (moja varijanta uljevo) pa sam se vracla po istom tom u desno. Trening za penjacice, trenje i hrabrost ;-).Ostala dva cuga smo uz podosta pitanja priveli sretno kraju. Silaz, po skici, pise da je absajl po lijevom smjeru Tempo vulcan, al na vrhu tog smjera je jedan spit i jedan klin povezani nekom gurtnom. Nismo nasli nikakvu alku vrijedu absajla u tom dijelu. Posto smo sve cugove penjali s manje od polovice strika odlucili smo se spustiti po nasem smjeru. Za prvo spustanje iskoristili smo alku sumnjive kvalitete. Ja sam isla prva jer ako izdrzi mojih 50+15kg onda ce valjda i Vedrana. Moram priznati da nije bas izgedao presretan zbog toga al ono sta nas je cekalo je bila jos veca avantura, jer druga dva absajla smo se spustali po setu zamki oko pjescanog sata. U tu svrhu, oprostila sam se od svoje skolske zamke da malo podebljamo vec izbjebjedljele zamke i sretno prizemljili. Ja sa smjeskom, Vedran bas i ne.
Uglavnom bilo je poprilicno toplo na suncu, Bibul und Bubul je bio u hladu pa je bilo meni malo zimica, i na mahove je puhao vjetar, pogotovo na vrhovima oba kuka.
Nakon toga do doma, kuhanje vecere, slaganje satora, pivica, spavanje.
Drugi dan je zapoceo kasnim budenjem jer nisam izreagirala na budilicu pa umjesto u planiranih 7h probudili smo se u laganih pola devet, J nije bilo namjerno, fakat. Nakon slaganja satora, dorucka, pakiranja i sl. oko 11 h se oprastamo s Miletom i krecemo makadamom dalje put Kugine kuce. Uz prekrasne vidike, super zavojitu cestu s rupama, par stanki za slikanje, oko podneva smo dosli do Kugine kuce. Pozdravili velebitase koji su tamo radili i krenuli tabanat. Zacrtana tura je: Kugina kuca - Satorina - Matijevica brijeg - Gornje korito - Premuziceva staza - Radlovac - Kugina kuca (nemam sada kartu pa ne znam tocno kako se zovu sve medu tocke) Vrijeme trajanja ture po karti je 7h i 20min. Tura je super markirana osim dijela od Radlovca do Kugine kuce, tu su stare mrkacije pa taj dio zahtijeva povecanu koncentraciju.
Uglavnom, mi smo bili brzi od napisanih vremena al sve dobiveno vrijeme i jos nesto vise je utroseno na slikanje i hranjenje. Ne znam koliko Vedran ima fotki, al definitivno, covjek moze slikati, i slikati, i slikati, i slikati... No, divno je biti njegov partner(ica) jer to daje mojim malim plucima dovoljno vremena za odmor. Na Satorini je malo puhalo i putem je bilo nesto snijega. No tura je prekrasna. Onako prava planinaska s gustim sumama, lijepim livadama, slikovitim pogledima,pa brdima s klekovinom i pred kraj guba napustenim (??) selom Radlovcem. Uz put smo sreli poskoka za suncalistu. Moja tipicno zenska reakcija, vrisak i skakanje u stranu, dok Vedran ga je htio slikati (?!), no Axe (novi skolarac-Vedran 2) bi sigurno poceo trcati uzbrdo.
Dosli smo do auta u 20h. Pa onda "uzivanje" u makadamu, iskoristili smo drugi put po Mateljanovoj preporuci, koji ne ide kraj doma vec je nesto kraci i s manje rupa, mozes si mislit. Docepali se asfalta oko 21h. Na zahtjev mog jedinog, al "vjecno gladnog" suputnika u Gospicu smo nasli pizzeriju. Poslije se pokazalo to prilicno bitno, jer na izlasku iz pizzerije dobili smo odgovor na pitanje "Koliko je potrebno murijaku da napise kaznu za ne vezanje pojasa?" Odgovor je 23min. Nakon sto je Vedranov put poskupio za 500kn (ako jednog dana plati kaznu) odlucili smo i zadnje novce potrositi na coca-colu i ici starom cestom, jer koje su sanse da te murija dvaput zaustavi?! Iza ponoci oprostili se s Gospicem i bez murije uz popravljenu kazetu Madone stigli do Zagreba oko 2 ujutro.
Ariana