Vrijeme je da i ja napokon predam izvjestaj s vikenda.
Nakon iscrpljujucih pregovora dali na Paklenicu ili Dabarske odluceno je ide se na Dabarske usprkos Velebitovoj skoli.
Posto se samnom i Arianom opet niko nije htio druzit uzivali smo u prostranstvu jednog auta, necu se sad hvalit kojeg. :-)
U Karlovcu smo sreli svjeze pripravnike Marka i Anu koji su nas kasnije pretekli =-O
Al taj decko vozi. Mi smo nastavili polako zijevajuci uz ritam novog Urbana.
Negdje taman kad smo ugledali more zijevanje se nekako pojacalo pa je ideja o spavanju na plazi zvucala nekako prirodno.
Opaljeni suncem, natovareni cevapima i opijeni zvucima bossa nove polako smo krenuli na Dabarske odlucni u namjeri da se popnemo na Bacica kuk.
Toliko smo bili odlucni da je nagovaranje na penjanje izgledalo otprilike ovako:
- "Idete s nama na Altweibersommer"
- "Ajmo" :-)
Nakon predugog lutanja sumom napokon smo dosli pod smjer, spremala se prava ekspedicija: Maja, Neven, Ariana i ja, a kasnije su dosli i gotovani Ivan i Jelena.
Smjer bih preporucio svakome, nije pretezak, vrlo je raznolik i dobro pospitan, pruza lijep pogled na cijelu dolinu, a ako penjete s Ivanom nezaboravan dozivljaj njegovih egzibicija prilikom absajlanja. :-)
Nakon absajla, cokolade i bauljanja kroz mracnu sumu bilo je vrijeme za pivicu, fini-mini, i ostale planinarske radosti.
Poznati po svojoj odlucnosti Ariana i ja smo najavili rano budenje i time dobro nasmijali ekipu na dorucku.
U planu je bilo spustiti se do Karlobaga, popiti caj pa natrag i pritom sto manje pokisnuti. Plan je u cjelosti uspio, a naknadno smo ubacili i uspon na Visibabu u cemu je moja jedina, ali uvijek uspavana partnerica neizmjerno uzivala.
Da je uzivala shvatio sam kad mi je sva ushicena lijepotom pogleda na netaknutu prirodu procijedila "J....o te 30 minuta" i "J...a te visibaba" :-D
Na vrhu smo shvatili po cemu je Visibaba dobila ime, vjerojatno po ovim cudnim zelenim oblicima na slici ispod koji tako podsjecaju na babu koja visi.
Na vrhu sam joj usput objasnio kako me ne bi trebala slikati bez sendvica jer mi kvari reputaciju.
Nakon sto smo napokon sisli, bilo je vrijeme za gablec, ali malo da nam ostane mjesta za cevape u Slunju. :-)
U Zagreb smo starom cestom dogurali tek u 22h.
Jos jedan krasan vikend od kojeg nisam puno ocekivao; bas je lijepo kad zanemaris losu prognozu i dobro se provedes.
VedranB