Za prošli vikend pao je dogovor da idemo u Bašku penjat sportske smjerove. Dio ekipe (Boris + familija, Mateljan, Danijela, Davorka i ja) se je odlučio na dvodnevni izlet, a dio (Bojana, Maja, Saša i Silvio) je došao nedjelju.
Danijela je pokupila mene i Davorku, i oko 9 smo bili kod mene u vikendici gdje nam se uskoro pridružuje ostatak ekipe u vidu familije Podobnik i Mateljana. Iskrcavamo meso za predstojeći roštilj u frižider i pijemo kavicu. Budući da u vodiču piše kako su smjerovi u Baškoj u sjeni iza 13 h, odlučujemo se na kupanac u Jadranovu (to je u negdje u Istri, pitajte Borisa), neki dobivaju finu reš bojicu i oko 12, pol 13 krećemo prema Baškoj.
Parking opisan u vodiču smo skužili iz prve, pristup je isto super označen i oko 14 h smo pod stijenom. Odlučili smo se penjati u sektoru D, budući da tam ima najviše smjerova, a i ocjene su prihvatljive.
Neki Mađari su već zauzeli sve dostupne četvorke, pa Mateljan i Boris kreću u postavljanje 5a (zaboravih ime), pa 5b, pa 5b, pa 4c, pa 5c ili tako nekako.. Uglavnom, oni su sve postavljali, a mi ostali smo se švercali na top cijeli dan. Smjerovi su super, uglavnom precijenjeni (što nas je čudilo obzirom da je autor skoro svih smjerova neki Slovenac), a budući da su manje više svi na istom komadu stijene zeznuti dijelovi su uglavnom niže u smjeru nakon čega je ostatak pun svega. Kažem uglavnom, jer imaju dva koja su obrnuta, ali su isto super. Iznenađenje tog dana nam je priredila Borisova kćer Mia koja se odlučila okušat u penjanju i popela jedan 5a i dva 5b ako se ne varam (a ima 14 godina, al tu se možda varam). Roditelji su bili ponosni.
Negdje oko 6 ili 7 je počela kiša pa smo pobjegli u aute i nazad u moju viksu na roštiljanje i spavanac. Mateljan je speko fakat dobar roštilj, a imali smo sreće kaj je svako donio različitog meseka i povrća i bilo je baš fino i taman. Pokupili smo se na spavanje negdje oko ponoći.
Sljedeći dan ustajanje oko 9, i nakon kave, doručka i još jedne kave tek negdje oko pol 12 krećemo nazad prema Baškoj. Nedjeljni dio ekipe je već tamo u akciji, a mi im se uskoro pridružujemo opet na istom penjalištu (Portafortuna) u istom sektoru D. Boris i Mateljan su opet u akciji i kreću u postavljanje preostalih neotpenjanih smjerova od dan ranije. Ja nešto nisam bio raspoložen, ali adrenalin mi je vidno skočio nakon postavljanja jednog 5c. I tak je dan prolazio, fino smo se penjali i zajebavali. U nekom trenutku se pojavila još neka ekipa penjača pa smo malo i s njima komunicirali i čekali da nam se maknu da možemo ić penjat zadnji preostali smjer.
Između 17 i 18 h smo se pokupili na kupanac u Bašku, a onda i na klopicu u obližnju skroz solidnu pizzeriju. Krenuli smo u Zg negdje oko 9 navečer.
Izlet je bio super, red kupanja, red penjanja, baš je dobro bilo. Samo penjalište je meni isto super, ima stvarno hrpa različitih smjerova. Stijena je mrak, fino drži na trenje, a nije bilo ni ovaca da bacaju kamenje po nama osim par sporadičnih kamenčića.
MarkoB