Kao što se već zna (jer se razvukla trakavica na mailing listi), 15 grla bijaše na Triglavu prošli vikend, 11 aozgmatičara te četvoro pridruženih drugara, što braće, što prijatelja :)
Naveze Iris-Tihomir-ja, Kruno-Luka te Vedran-Dalibor smo išli penjati Nemšku smer (prve dvije su ispenjali dugu, treća kratku), a Davorka, Danijela, Ana, Marko, Marko aka Krunin buraz, Monika, Silvestra i Mirko su išli do Kredarice po Tominškovoj poti.
Obzirom da nas je sedmero u subotu išlo penjati u sjevernu triglavsku, svi osim jednog auta smo u dolinu vrata došli u već u petak navečer. Smještaj smo imali rezerviran, no platismo ga papreno - 10 EUR *sa* planinarskom iskaznicom - strpali nas u šesterokrevente sobe u domu stotinjak metara prije Aljaževog. Činilo mi se da je u dotičnom osim nas u još jednoj sobi bilo samo nekoliko mlađašnih pijanih slovenaca koji su nešto pokušavali s našim curama, ali sam ih svojom (ne baš lijepom) pojavom uspio odagnati od plana (kakav god da su imali).
Nakon kasne večere i spremanja opreme, polijegali u krevet i u lijepim snovima čekali zvonjavu budilica "navinutih" za 3:50.
Iako je bilo rano, bez nekih problema iskočismo iz kreveta, obavismo doručak i krenusmo na pristup. Ima tu tabananja, oko sat i pol do ulaza u smjer.
Tu smo navukli pojaseve, okitili se gurtama, maticarima i kladivom (koje je samo smetalo) te prvi dio krenuli ne navezani do prve trojke. Odmah iza nas su krenuli Kruno i Luka, te malo poslije Dalibor i Vedran.
Dalje smo išli navezani, ali smo penjali paralelno i dogovor je bio da kod bilo kojih težih dijelova ako ikome bude bed da ćemo penjati naizmjenice (točnije prvi - pa drugo dvoje).
Do nešto iznad Zlatorogovih polica je smjer zbilja lagan, sve smo bez ikakvih problema prošli u tenisicama i išli smo dosta brzo. Ak se dobro sjećam, do upisne knjige smo došli za oko dva i pol sata. Stijena je dosta kompaktna i nije bilo neke frke. Iznad upisne knjige je snežišće, ali niti tamo nije bilo problema jer se može proći sa strane po stijeni.
Dalje u smjeru ima malo težih dijelova, ali niti to nije teško. Prije IV- detalja sam navukao penjačice i nosio ih do kraja smjera, a Tihomir i Iris su sve ispenjali u tenisicama. U tim težim dijelovima smo i penjali propisno...
U jednom dijelu, penjući za "napetim" štrikom, malo fulao smjer i zapucao se u "pristojnu" krušljivu ploču gdje sam bome dosta toga i porušio. Super grif, idem samo probati da li je krušljivo, doslovno dotaknem stijenu i odlomi se barem 5 komada i odleti dolje... Gledam amo tamo, ne znam sto bih hvatao, kud bi stao da se stijena ne raspadne.. Izgurah nekako gore bez da srusim jos toga... Ocjena, barem V+.
Kruno je prosao nekud lijevo bez problema, lagano i kompaktno, poslije saznah da je Tihomir priječio još dosta desno, no kako nije ništa ukapčao, uže je taman išlo ovuda.
Zanimljiv dio smjera je i ljuska gdje je dosta dug i uzak prolaz između ljuske i stijene, a poslije se treba prekoračiti između ljuske i stijene, nije preširoko, nije teško, ali se skoncentriraš prije zakoračivanja :) Još je Tihomir složio spaćku prolazu između ljuske i stijene, umjesto da je išao preko uglavljenog kamena, provukao se između dva uglavljena kamena što uopće nije jednostavno (pretpostavljali smo da se razvezao i provukao uže pa da nas zezne, ali izgleda da se zbilja provukao) i jedva čekao da dođemo da i nas vidi kak se patimo :)
Bilo je zbilja veselo, skinuo ruksak i tenisice s pojasa, jedva nekako krenuo gore i u jednom trenutku zapeo pojas, niti gore niti dolje, dolje noge mlataraju u zraku, ne znam kud bi :) S malo okretanja se jedva provukao :) Luku smo isto nagovorili da prođe tuda pa smo svi čekali da dođe i Kruno da mu se smijemo :)
Nakon ljuske još malo penjanja, a onda kratko hodanje i odluka kojim izlazom dalje. Da li na Kugyjeve police pa onda priječenje do izlaza na Plemenicama ili odmah u priječenje po Jugovoj polici pa na izlaz na Plemenicama. Iz nekih tuđih izvješća su Jugove police zvučale prestrašne, no i preko Kugyjeve nas opet čeka priječenje, reko idemo preko Jugove. I ne da nismo zažalili, nego uživali. Baš lijepa i lagana dijagonala, sam početak ima detaljčić ocjene III i dalje je skroz lagano.
Oko 14 sati smo izašli na Plemenice što bi značilo oko 8 sati penjanja. Nedugo nakon nas su izašli i Kruno i Luka koji su išli preko Kugyjeve police, a skužili smo da je i taj dio što se priječi osiguran sa sajlama :)
Nakon odmora i klopanja produžili smo na Triglav, a onda se spustili do Kredarice gdje se našli sa svom ostalom ekipom, a tamo su bili i Vedran i Dalibor koji su ispenjali Nemšku s Zimmer-Jahn izlazom.
Iris i Tihomir su zapičili prema Aljaževom domu "Čez prag", a ostatak ekipe je ostao spavati na Kredarici.
A tamo, kaos. Milijarda pijanih slovenaca, piči harmonika, "pjeva" se na sav glas, dovikuju se s brda na brdo, nemaš gdje sjesti da pojedeš, odeš u "Jedilnicu", na pol klupa leži ekipa u vrećama, vidimo praznu klupu, pitamo "jel slobodno", "nije - tu će večeras spavati", "jel možemo samo pojesti na brzinu", "ne može"...
Konačno se utrpamo i pojedemo, malo zujimo i konačno odemo spavati već oko 22h. U neko doba ulaze dva tipa i ženska, pijani, pričaju i cerekaju se, nakon nekog vremena Kruno ih upozori da se stišaju da ljudi spavaju, ali ne, stoci to ništa ne znači...
Ujutro ustajanje od 5:30-6:30, kako tko nije mogao spavati, doručak i oko 7:15 krećemo na vrh. Ispred nas je već otišlo dosta ljudi, neki se već spuštaju. Gore opet kaos, hrpa ljudi, jedni puštaju slovenske popevke, drugi puštaju i plešu salsu, mi jedemo lubenicu koju je donio Mirko i koja se cijelu noć hladila u snijegu... Nakon što sam valjda već svima popio živce s "ajmo dolje, ja ću ovdje popizdit", krenusmo prema Plemenicama gdje smo se razdvojili u dvije skupine, jedna će do Luknje "Čez plemenice", a drugi će laganom, ali osjetno dužom turom preko Tržaške koče.
Ja sam bio u skupini koja je išla dužom turom, em jer nisam htio da Davorka ide "Čez plemenice", em sam htio vidjeti i ovaj put jer sam "Čez plemenice" već išao. I nije mi uopće bilo žao. Put mi je zbilja super, meni prekrasan, dio ide uz strme zelene padine, jedan dio kroz šumu... Put nije za one koji mrze uspone na silazu :) Naime put se spušta jedno 200m ispod Luknje pa se opet treba penjati gore. Za brze hodače je možda oko 1h duži od "Čez plemenice" varijante. Vremena napisana na putokazima su dosta pretjerana.
Oko 16h dolazimo do Aljaževog doma i tamo srećemo ekipu koja je išla "Čez plemenice" te Iris i Tihomira koji se zezaju na slacklineu.
Na pipi se peremo, presvlačimo, čekamo ostatak ekipe, a kad smo se svi konačno okupili, odlazimo u Mojstranu u pizzeriju gdje naručujemo pizze te iskušavamo živce neurotične konobarice. Nakon dugo vremena dočekujemo naručenu klopu, potrpavamo to u trbušine i jurimo nazad prema Zagrebu.
Sve u svemu, odličan izlet, super uspon, lijepa hodačka tura, jedino mi malo atmosfera na Kredarici i vrhu ubila želju da u skorije vrijeme opet odem tamo...
Turbo