Prošli vikend je 10 aomatičara otišlo na prvo ovogodišnje penjanje u suhu stijenu u kanjon velike Paklenice.
Prognoza je bila onako taman, subota sunce i do nekih 12-tak stupnjeva, nedjelja oblačna, vjetar i temperatura tu negdje. Reko ajmo tamo, u subotu ćemo se napenjat, a u nedjelju se uvijek može naći nešto zaklonjeno, u najgorem slučaju, možemo i frikati...
Nas 10 - JelenaBa, Garonja, Dalibor, Pintar, BorisP, Bunika, D naveza (Ivana i Maja), Tihomir i ja smo s tri auta krenuli u subotu ujutro, kako tko kad, naš auto je došao zadnji, ekipa je već bila u pojasevima i bili spremni kad smo došli na parking.
Za otvaranje sezone smo odabrali lakše smjerove. Iako smo ponešto penjali preko zime u dvorani, treba se priviknut na pravu stijenu.
Prvi dan su Bunika i BorisP penjali Nosorog i Oprosti mi pape, D naveza Nosorog, Dalibor i Pintar Zgrešenu i Nosorog, JelenaBa i Garonja Sjeverno rebro, a Tihomir i ja smo otišli u Karabore pa produžili u Brid za veliki čekić.
Ja još nekim čudnim čudom nisam penjao ni Karabore niti Brid za veliki čekić pa mi je to bila želja, a ovo je bila prava prilika. Htio sam vidjeti što je to Radeta u Karaboreu natjeralo na pomisao o smrti te kakva je to "strašna" priječnica u Bridu za veliki čekić :)
Krenuli smo relativno kasno, oko 11:30, no računali smo da stignemo to sve bez problema.
Bome, na početku penjanja je bilo hladnjikavo. Stijena je tu i tamo bila nešto mokra od kiše koja je padala dan prije, ali nije smetalo, tu i tamo uhvatis mokar grif :) Bome prva dva cuga sam puhao u prste ne bih li ih zagrijao, a poslije je bilo već lakše. No krenulo mi je skroz naopako, nadam se da se sezona po prvom usponu ne poznaje :) Prvo mi se u kaminu iznad prvog štanda otkačila jedna tenisica i pala dolje, a gore kod drveta mi se nekim čudom otkačio i matičar sa zihralom. Srećom pa sam taj dio penjao prvi pa je to Tihač usput pokupio :)
Smjer je inače baš fora, ali treba znati da je 5b čvrsti 5b, ak vam je "5b" u Danaji vrhunac, ovdje će vam biti veselo :)
Nakon što smo izašli iz Karaborea, nastavili smo po stupu do ulaza u Brid za veliki čekić. Odmah na početku full eksponirana priječnica ocjene 4, totalni gušt, čak i meni kojem priječnice nisu pretjerano drago :) Smjer nije nešto težak, ključni cug ocjene 5b je u nekom žlijebu, ali nije nekakav problem. Pri kraju se smjer spaja s Brahmom. Izašli smo oko 16h, gore ponjupali čokoladice, a onda preko Đuzinog silaza dolje.
Dolje nas dočekava ekipa koja se zabavlja hekisekom, a D naveza već cuga kod Dinka. Kad smo se svi okupili, u dućanu kupili litru ulja i 30 jaja otišli u Tomato na pizzu, a onda u viksu u Lukovom Šugarju gdje se cugalo i zezalo, no ne baš predugo, svi su brzo klonuli :)
Drugo jutro me budi šum vjetra, reko, biće danas zanimljivo za penjat.
Ustali smo dosta kasno, oko 8, Tihomir nam puštao prvo ugodni klasik "Za Elizu" izvođenu na violini, a onda nas izmaltretirao pjesmama kastriranog Jamesa Blunta što nas je natjeralo da ustanemo iz kreveta.
Nakon toga kava, a onda priprema doručka, par rundi kajgane od već gore spomenutih 30 jaja, što sa špekom, što sa sirom. Sve to uz papriku i ajvar, za polizat prste. Našlo se na stolu i ponešto pohanaca, piletine, svinjetine i puretine.
Nažderali se, glupirali, gledali kak vani puše i jedva se izvukli iz vikse. Otpičili do kanjona pa što bilo. Tamo već osjetno manje puše, bacili partiju hekiseka, a kad se dovoljno zagrijali, otišli penjati.
Garonja i JelenaBa u Nosorog, Pintar i Dalibor u Dr. Frankensteina, D naveza te BorisP i Bunika u Aigor, a Tihomir i ja u Armadillona.
Taj Armadillon me dosta iznenadio. Prvi cug lagan, drugi cug fakat lijepi 6a, a ocjena samo zbog prva tri giba. Jako lijepa dužina. A treća duzina 5b+. E pa taj plus je zajeban :) Čim dođeš do vertikale, do kraja cuga fino penjanje, nema zezancije, bome svaki gib odmjeren. Lijepo penjanje, ali onako, nije baš lagano kako bi očekivao. Zadnja dužina, 5b, ima bome lijepi detalj na samom početku, grebao sam rukom po stijeni tražeći grif koji je morao (tak sam pretpostavljao) postojati tamo negdje desno :) Zahvalio sam dvorani sto mi podari snage za držati glupi grifić dok sam tražio taj drugi :)
Nakon dolaska na vrh smjera, razmjenili smo par riječi s ekipom koja je taman dovršavala Aigor, a onda putem do dolje stali u Hramu pričekati ostalu ekipu. Putem smo gledali da li što penjati, meni se nije dalo jer su me već užasno pekle ruke, a grifovi na tom sektoru su poprilično pikavi. Tihač je rekao da probamo Gerovit (7a), na što sam se prvo nećkao, ali ipak probao. Tihač ga je postavio na A0, proučio je ključne gibove, a onda izvukao uže i ispenjao slobodno. Lijepo za početak sezone :) Ja sam ga probao jednom na toprope, bilo mi fora, ali mi pikavost stijene ubilo bilo kakakv gušt za ponovni pokušaj.
Taman je došao i ostatak ekipe kad ga je Tihomir ispenjao, probala je i Ivana kako će joj ići na toprope, a onda smo se pokupili, spakirali, otišli do Dinka na cugu i smazat ostatak pohanaca, a onda zapičili u Zagreb.
Uglavnom, presuper vikend. Otvorili sezonu suhe stijene dugim smjerovima, dobro se zabavili i podružili.
Što je najveća fora, u Paklenici smo prvi dan mislim bili jedini penjači, drugi dan smo vidjeli jedno 4-5 penjača, ali mislim da su bili samo na sportskim smjerovima.
Ponešto fotki od Marka i Dalibora.
Turbo.