​

Prošli vikend je grupica nas pohodila Dabarske kukove na, sad već drugo tradicionalno, 'zatvaranje' penjačke sezone (bar na ovim stijenama). Dvodnevnoj ekipi u sastavu Filip, don Luka, Dina, Lori, Mirna, Romana, Mateljan i ja, pridružili se subotari Adriana, Sara, Marko, Antonio, Nikolina, Iva, Kranjec i, za pravi medjudrustveni karakter izleta, Lada. Čvenk je bio u Gospiću oko pol 10, 10 u pizzeriji Tomislav. A kad tamo iznenadjenja... tu su još Davor i Miro koje je bura potjerala iz Paklenice pa su samo popili kavu kod Dinka i eto ih sad k nama. Eh, da su samo znali da će se bura u Paklenici do 9 sati smiriti i ostati lijepi vikend za penjanje...

Subota nam je bila savršena. Sunce, vedro nebo, gotovo ništa vjetra. Hodačku ekipu (Mateljan, Mirna, Sara, Dina) smo ostavili na Baškim Oštarijama, a mi ostali na stijenu i to: Marko, Antonio, Luka, Nikolina i Iva u Vamos a la playa; Adriana, ja, Filip, Lori i Romana u Altweiber; Kranjec i Lada u Attraverso l'arcobaleno; Davor i Miro u Austrijski greben, ali su završili u Marcelli. Penjanje prava milina... dobro društvo, dobra zajebancija, dovikivanje sa ekipom u susjednom smjeru, nešto rušenja kamenja za koje se pobrinuo Antonio, ali sve prolazi bez problema. Subotari prije mraka već piče za Zagreb, a mi ostali put doma u Ravnom Dabru. Dom samo za nas osam, dočekuje nas Mile sa toplim čajem, a mi se odmah bacamo na kulinarske majstorije kojih se ni Masterchefovi ne bi postidili. Večernja ćakula, vinčeko, pa mala noćna muzika, onako za dušu. Nedjelja je nažalost osvanula tmurna i vjetrovita pa odustajemo od bilo kakvog muvanja po Dabrima i odlučujemo posjetiti Kuterevo i utočište za medvjede. Pojeli ručak u lokalnom OPG-u, dobili par glavica kupusa na poklon, i zapičili za Zagreb. The end.