Ideja penjanja Grossglocknera po Studlgratu stoji u glavi još od prošle godine kada smo propustili priliku za jedan dan. Ove godine nakon onih pola metra snijega krajem 8 mjeseca mislio sam da smo priliku opet propustili. Međutim ljeto u nastavku odradilo je svoje i otvorio se prozor lijepog vremena prošli tjedan. Pao je polminutni dogovor u dvorani da pokušamo dobiti godišnji u ponedjeljak, pa ako prođe idemo...

Nikolina, profesor na raskošnoj državnoj sisi Ozren, zadnjeminutni padobranac Špiljak, Kranjec i ja krećemo prema Grosu u nedjelju popodne da bi odradili pristup do Štrudlhutte. Ponedjeljak smo odredili za uspon, bolja prognoza, ali i radni dan pa time i manja gužva. Večeru u Studlhutteu treba uzeti, slijedovi prefine klope, od lososa do moussea od manga. Kako smo u dom stigli tek oko 20 i sitno, a večeru poslužuju do 21, hranu smo u sebe utrpali u maniri pravih balkanaca...

Ustajanje u 04:10, malo sudaranja sa zidovima i krećemo oko 05:20... Pristup do smjera počinje po grebenu iznad doma, a u jednom trenutku prelazi na glecer. Ima podosta pukotina pa nije ugodno slusati povremeno pucketanje ledenjaka pod nogama. Dolaskom pod smjer lagano razocaranje, gdje je nestalo ogromno brdo koje se vidi iz doline? Ostala je samo kvrzica, to nije GROSSglockner, ili?

U sam smjer ulazimo oko 07:00, u dvije naveze, Ozren i ja te Kranjec, Nikolina i Luka, malo dalje od grebena nego je trebalo, ali teren je lagan. Prvi dio penjemo nenavezani, u derezama, jer jos je zemlja smrznuta. Nakon prvih problema oko toga kako penjati, najbrze ispada navezati se na strik uz koji 10ak metara izmedju penjaca, po tezim djelovima se pozihramo, ostatak paralelka... Veci broj kompleta je prednost, hvala Nikolini na temeljitoj pripremi uspona (procitala je cak i cijeli Bojanin izvjestaj... dva puta). Pri usponu promatramo kako oblaci u dolini kuhaju, pa kad bez vecih problema stizemo na vrh oko 11:15, oblaci nam uzimaju pogled. Slikanje pa dugi silazak. Penjanje smjera u ponedjeljak se isplaćuje jer na sedlu izmedju malog i velikog grosa nema toliko guzve i prolazimo ok. Uz odmor na Herzog hutteu kod auta smo oko 18...

Za nas kraj problema, za Kranjeca pocetak 5h voznje do Zagreba koje odradjuje bez problema nakon cijelog dana penjanja. Svaka cast! Dobro da lik pije i pusi inace ga ne bi mogo pratit....

Uglavnom sad znate tko je zvijer iz naslova... ;)

Ostatak slika.

Marko