Bablje ljeto nije za babe, a dobra tri tjedna sjedenja pred računalom hoće čovjeka pretvorit u babu. I onda Kruninom bratu dođe Markov brat s idejom, ajmo malo planinarit... Popet ćemo se na Viš pa spustit dolje pa popet... onda spustit pa popet... A pola godine bejbisitanja od prosle ture... Krunin brat je bio svjestan da je baba pa je predlozio Markovom bratu da radije idu penjat, jer... lakse je, manje se hoda... I tako kompromis, samo 600ak metara smjera Krobath Metzger u Cima Vallone, po Miheliču, miss Julijcev, biser gora...

Utorak poslije posla, gas u smjeru Valbrune, Krunin brat za volanom bijele mašine, kilometraža nije problem, vrijeme dolaska je. Domar Riffugia Pellerini ide spavati u 22:00 i ni minutu kasnije zaključava vrata i spava snom pravednika od kojeg ga ne mogu odvratiti ni očajni poziv Kruninog brata s pola puta prema riffugiu... Srećom Markovog i Kruninog brata dočekuje ljubazni talijanski amaterski astronomski fotograf i pušta ih u dom, a on još dugo u noć slika zvijezde.

Ujutro, sat vremena pristupa, baš kako kaže Mihelič, valjda ne laže oko ljepote smera...

Prvih par cugova ipak pomalo krušljilvo, prvi detalj previsni trbuh, metar, dva, ništa strašno. Sljedeći detalj uski i duboki, vodom isprani kamin, problem za Kruninog brata koji s ruksakom na leđima u jednom trenutku ostaje zaglavljen. Ne može ni gore ni dolje, ali nakon par minuta koprcanja prolazi... Markov iskusni brat, ruksak vješa na pojas i kamin prolazi bez problema.
Srednji dio smjera dokazuje da Mihelič ipak nije poeta bez pokrića. Prekrasni strmi cugovi u super kompaktnoj stijeni punoj hvatišta. Markov brat još jednom potvrđuje iskustvo i poduljoj pauzi usprkos lakoćom riješava detaljni cug. No, čak su i četvorke strme i ne popuštaju do kraja. Nakon ovog, do vrha ostaje samo 200m laganih dvo/tro/jki, ali i cug apsajla koji nije uočljiv na skicama ni u opisima, pa time i cug više za penjanje.
Ništa od toga nije problem Kruninom i Markovom bratu koji 21 cug smjera rješavaju u 10, paralelka gdje god je moguće, za opuštajućih 7h penjanja.

Na vrhu upisna knjiga i ugodno iznenađenje, pisani dokaz penjačkog iskustva Markovog brata.

Silazak po opisu, gađa se čovuljcima označena polica koja vodi nazad na sjevernu stranu, umjesto primamljujuće staze prema pivi u obližnjem riffugio Corsiju ali s krive strane brda.

Nakon 2h silaska na pravu stranu, austrijska žuja kod dobro naspavanog domara riffugia Pellarini, pa 2h silaska do auta, tri sata vožnje i Krunin i Markov brat su u Zagrebu prije pola 22.
Sljedeći dan, Kruninog brata boli duša, boli tijelo, a još i posao... Markov brat ne priznaje da je baba, valjda je i to iskustvo...

Evo još par slika.

Krunin brat