Pokljuška (Nad šitom glava) i Tapeta (Prisojnik) - 16. i 17.7. 2016.
U subotu u zoru uputili smo se prema Vršiču. Željka, Bodić i ja smo pravili društvo Kmeci i Macu. Nismo bili usamljeni jer se prema Kranjskoj gori uputio se još jedan auto (Borna, Dora, Miro i Sanja), a javili su se i Marko, Kruno, Kranjec i Ivana da se i oni kreću u smjeru Vršiča. U Kranjskoj gori lagano kavica, slano-slatko i krenusmo prema Vršiču. Tamo nas je dočekao solidan vjetar, ali se nismo dali smesti i naš se auto uputio pod Nad Šitom Glava, a drugi auto na Prisojnik (BDMS). Željka, Bodić i ja smo krenuli u Pokljušku (V+/IV), momci u susjedni Steber ob Kamenkovem kaminu. Kmeco koji je penjao smjer prošli tjedan poslužio nam je kao šalabahter jer sam ja uspjela skice smjerova ostaviti kući pa smo imali samo ono što smo pofotkali na mobu. Ja sam penjala prvi i četvrti cug, Željka drugi i treći, a Bodić je platio pivo. Oba cuga koja sam vodila su klimava i krušljiva, ništa teško, ali moraš jako paziti gdje ćeš staviti ruku i nogu. U prvom cugu ništa nisam uspjela staviti, ali bio je jedan spit te poslije klin. Štand je na dva klina ispod usjeka gdje počinje drugi cug. Jedan od ta dva klina je klimav (mislim desni). Željka vodi sljedeća dva cuga, detalj u ključnom cugu je konkretan i da smo osjećali prste vjerojatno bi nam bilo sve skupa puno lakše. Išlo je i ovako, ali penjat po hladnoći stvarno nije neka sreća. Treći cug je bio ok, osim što sam se smrznula u jednom dijelu gdje treba ići u lijevo preko neke trave, a guzica iznad ničega. Zadnji cug ima dosta laganih i krušljivih dijela, ali i dijelova s konkretnim penjanjem. Smrznuti odustajemo od ideje da penjemo još nešto taj dan i odlučimo hodati do Slemenove špice. Lijepa šetnja i fora ambijent. Prije toga se kratko podružili s Ivanom i Krunom dok su Marko i Kranjec išli penjat nekaj na brzinu (mislim da su isto o Pokljušku penjali, ali nisam sigurna). Navečer klopa, cuga i ugodno druženje u Koči na Gvozdu, spavanje na skupnom ležišču.
Ujutro klasika, doručak pa nakon podužeg razvlačenja i tko zna koliko kava smo krenuli mi put Prisojnika, a drugi dio ekipe na Vršič (BDMS). Dva sata tabananja do smjera, Mac I Kmeco kreću prvi i kao pravi kavalir nas čekaju kod svakog štanda kako se ne bismo previše usporili ili pogubili. Prvi cug je bio malo krušljiv, a ostalo su manje-više bile ploče koje ako želiš možeš izbjeći tako da malo „pobjegneš“ iz smjera, ali stvarno nema potrebe. Lijepe, polegnute i kompaktne ploče, a smjer je i pospitan. Vremenski uvjeti puno ugodniji nego dan prije, silaz preko Okna i sve u svemu puno bolji dojam nego prvi dan.
Kruni i Ivani smo mahali kada su išli po Kranjeca i Marka, a mi na klopu u Kranjsku goru. Kući pjevajući uz susret s slovenskom policijom iliti držite se ograničenja brzine na izlazu iz Kranjske gore.
P.S. Pošto je s vremenskim odmakom možda nije sve najpreciznije