Iako je teško da ću doseći literarne visine svog poštovanog druga u nevolji g. Bejuka evo da dopunim izvještaje od protekla dva mjeseca divne zabave po planinama...

1. Prvi alpski smjer za rabljanski cvjetić zvan Lori (Debelakova smer, Velika Mojstrovka)

Lori i ja osječku masovku odlučili smo provesti u divnom smjeru i još divnijem društvu Romane i pčelara Jagora. Sve od početka do kraja prolazi u divnom, opuštenom tonu, osim u trenutku kad je vlaga u zraku prešla 12% - tad iskusni alpinist počinje s jecajima bježat iz smjera. Srećom, kiša nije pala, orosile su nas samo njegove suze. Lori prolazi sve u izmjeničnom vodstvu, svaka čast. Smjer je jako lijep, lagan za orijentaciju i dobro poklinan. Preporuke.

2. Rit prijetne zagrebčanke (Kranjska poč, Nad Šitom Glava S stjena)

Ne jedna već dvije riti prijetnih dekleta, Romane i Lori, bile su mi društvo drugi dan masovke. Pristup je sitnica, smjer iznenađujuće lijep, s iznimkom 40 metara krušljive odvratnoće. Uživamo, možda i koji sat predugo jer naime Romana odlučuje malo penjati prema dolje. Pa nek netko kaže da nema više vizionara u penjačkom svijetu!

3. Oui oui, Mont Blanc (kampovski smjerovi ukratko)

3.a Remonte-pente directe je katki 5c smjer koji, u tradicionalnom, ekspedicijskom stilu pohode 2 naveze od 6 ljudi za prvi susret s granitom. Adriana-Zrinka-Bejuk + Romana-Nikolina-Kranjec, uz oduševljene uzdahe zadovoljstva (Adriana to je bilo zadovoljstvo jel tak?) prolaze s lakoćom.

3.b Fier VI-cambre 6b je milinica u koju ulazmo Bejuk i ja drugi dan. Malo smo odlučili testirati tu ocjenu i ugodno se iznenadili ljepotom penjanja. Ustvari još jedan smjer za zagrijavanje i prilagodbu.

3.c Tenailles de Montbrison/Voi et volupte. Prvi špiček ovog kampa, pohodili smo u pravom alpskom stilu, kretanjem u cik zore oko 11 sati. Sat vremena vožnje, dva sata pristupa i e tili čas smo ispod divnog granitnog špičeka. Tj. vapnenačkog. Da uspjeli smo i to nać u Franciji. Kako smo već bili apsolutno upenjani u granit stilu, dosta tvrde 5c do 6b ocjene su nam bile baš lijepa gimnastika. Ali stvarno se isplatilo - predivan smjer, super stijena i super pogled na Briancon. Već u ponoć smo u kampu, sretni i zadovoljni, pis of kejk.

3.d Pilier du Levant je smjer u kojem nam se pridružila još jedna pripadnica nježnijeg spola, ako pod nježnijim mislimo na to da me dobije na ruku bez beda. Lada Lukinić-Bejuk-Kranjec naveza rješava ovo bez problema, ljepo ali ništa prenapeto...

3.e Aguile Dibona / Visite obligatoire. Ovaj špiček je priča za sebe, od vožnjice po kanjonima NP Ecrinsa, do lijepog uspona do doma točno pod stijenom. Dibonu su napale 3 naveze: Vedrana "RAK" + as Tomašek, lepi Rambo Orsat + njegove dvije konkubine Lada i Bojči te outsajderi Bejuk + Kranjec. Pokret u pol 7 je značio samo 3 naveze ispred nas, od kojih 1 Bejuk i ja iskusno prelazimo varijantom ulaza. Nakon mog neuspjelog pokušaja prestizanja (opis iz usta mog partnera: "Nije izgledalo ljepo") ulazimo u ugodno penjanje s dvije poljske naveze do samog kraja. Penjanje je predivno, od lagano previsnih mega ljuski s tramvajčinama do delikatnih ploča, sve cug ljepši od cuga. Ma divno fakat. Spust prolazi bez problema i s tim završavamo Ecrins...

4.a Kakva Dibona polica? (Špik, Direktna smer)

I nakon jednog vikenda sportića, otvorila se prilika da se zaletimo natrag u slovenske alpe, pa smo odlučili stavit kajlu Glumcu i popest Špik po Direktnoj. U autu nam se pridružuju odječke legende Mirna i Maja i krećemo petak popodne, mi na pristup do bivka a cure u kamp na divljaka (iako su imale stvari ko da sele u Minhen na pola godine). Pristup odrađujemo s odličnih 5, još i sasvim namjerno malo prođemo pored bivka do ulaza u samu stijenu. Namjerno. Sljedeći dan u cijeloj stijeni samo mi i još dva slovenca koja vidimo na tren. Prvi dio smjera se prolazi nenavezan (II-III cca 400 metara) a nakon izrazite police koja presjeca stijenu na pola, počinje Direktna smer. Orijentacija je pomalo zeznuta, jer kroz prvih 500 metara mjera možeš proći svuda ali uspjeli smo se probiti i ispada da smo pratili skicu cijelim putem do vrha. Samo smo to skužili 7 cugova prije kraja. A za Dibona policu i dalje mislimo da je masonski mit. Nakon 8,5 sati smo na vrhu, osjećaj je predivan i plačemo od sreće. Što smo skinuli penjačice naravno ali i jer je pogled predivan gore. Nakon dva sata spusta po Kačjem grabenu nam nije do ničeg osim kreveta pa nagovaramo Mirnu i Maju da nas voze u Zg. Sve u svemu prava alpinistička tura, izrazito duga i psihofizički dosta naporna iako nema izrazitih teškoća u samom penjanju.

To je to. Za sad.

Uživajte...

Kranjec

P.S. autor ne snosi odgovornost za lekturu teksta. Stilska sloboda i to....