... a ne znam hoću li moći penjati...

Srećom ova hrvatska tragedija je imala sretan kraj i do početka mog godišnjeg sam ipak bila relativno sposobna penjati. Uvjet je bio da pristup i odstup nisu zahtjevni niti dugi kako bi to moje koljeno moglo izdržati što eto Pavlu nekako nije teško palo.
Ideja je bila okolica Val di Mello, pa Ecrins. Putem su nam se planovi malo izmijenili..
Prvi dugi smjer nakon skoro godinu dana bio je Principessa (5c) u Sasso Remenno, Placche del Viale. O samom smjeru se nema kaj pisati. Smjer se nalazi na granitnoj ploči, orijentacija je vrlo banalna - gore. Silaz je abseil.
Drugi dan smo išli penjati La coda del Dinosauro (6a+), Val Masino/Valle dei Bagni. To su penjale Maja i Lada i smjer im je bio super. Mene niti jedan od ta dva smjera nije oduševio. Mislim, nisu to loši smjerovi, samo su moja očekivanja bila puno veća ili možda drugačija. Bila sam željna penjanja, penjanja na vapnencu. Mislim da je moje raspoloženje tog dana govorilo samo za sebe, tako da je pala odluka - idemo u Verdon, a na povratku iz Ecrinsa u Dolomite.

U Verdonu je u to doba godine (početak kolovoza) vruće, penje se popodne kada je stijena u hladu i u večini slučaja se prvo abseila do smjera (ili silaz + abseil) pa onda penjanje gore.
Penjali smo u sektoru Dalles Grises - abseil označen, 4 abseila do smjera, imena smjerova označena na ulazu, dobro pospitano . Vodič kojeg smo imali je iz 2010, a u međuvremenu je tamo nastala još šuma smjerova tako da se lagano "krivo skrene". Smjerovi koje smo penjali su: Chlorochose (5b+), Dalles Grises (5c), Cocoluche (6a), Afin que nul ne Meure (6a+) .
Drugi sektor u kojem smo penjali je L'Escalès, smjer L'Offre. Tu se ne abseila do smjera već se izlazi iz okna u tunelu (na slici u prilogu) i preko police dolazi do ulaza. Smjer je u vodiču 5c+, ali skica i ocjene cugova ne odgovaraju realnosti. Google je (nakon što smo smjer već popeli) otkrio da je smjer ipak nešto tvrđi 6a. Vodič kaže da ti ne treba ništa osim kompleta, ali i tu laže. Naime po cugu zna biti samo 2 spita (iliti spitovi su u detalju), pa smo mi ipak koristili još i čokove i gurtne. (Link na smjer ako ikad ikome zatreba. ). Iz smjera smo izašli u 9 navečer što je bilo i očekivano. Silaz je na noge puteljkom, treba pratiti čovuljke. Ako silazite po mraku, može vam se učiniti u jednom trenu da vas čovuljci vode u ponor, ali vas u biti vode na stazicu sa strane koja nije vidljiva s ploče na kojoj stojite. Naš silaz je imao još dodatan zaplet s južnoafrikancima koji nisu imali svoje čeonke i orijentirali su se prema instinktu. Samo ću reći da smo kod auta bili u ponoć.

Onda je na red došao i Ecrins. Kako je tih dana bilo neko ni sim ni tam vrijeme, držali smo se sunčane strane i penjali kaj su nam drugi preporučili. Redom Ma que! Seulement du V (5c), Serfouette express (6a), Pilier du Levant (6b), Raclure (5c). Ovdje mi se granit već puno više svidio ( i dalje mi je vapnenac draži i zanimljiviji), nekako si imao i kaj za primiti, stijena nije bila kao da ju je netko pogletao. Bilo je zanimljivih struktura i fora smjerova.
I onda zadnja 3 dana - Dolomiti i onaj weeeee osjećaj =) Prvi dan smo penjali Compay Segundo (Link na skicu i detalje) što je Veks preporučila Pavlu (kratak pristup, lagan odstup). Stazica nije baš najuočljivija, ali se samo prati potočić i kada se dođe do neke zazidane "kuće" kreće se lagano gore prema stijeni i tu stazica postaje konkretnija. Smjer je super, lijep je, dobro pospitan i nije težak. Odstup je prema Falzaregu, nisi uvijek siguran jel ideš dobro (lako moguće da mi nismo pogodili pravi silaz). Prolaziš kroz stazu između klekovine, pratiš čovuljke i krećeš se prema Falzaregu. Kada nema čovuljaka nastaviš nekako instinktivno prema Falzaregu, pa se opet nađeš na nekoj stazici.

Drugi dan penjanja je na red došao M Spezial, i samo mogu potvrditi ono kaj su svi drugi pričali, smjer je super. Možda samo jedna usputna priča - ispred nas u navezi je bila cura koja je taj smjer penjala jedno 2 tjedna prije kada je krenula grmljavina. Grom je udario u stijenu, pa tako indirektno i u nju. Nije mi jasno točno kako je taj grom njoj naudio s obzirom da je već 2 tjedna kasnije bila opet u stijeni, ali nisam baš sada htjela previše ispitivati. Ugl. cura ja sama rekla da je prestravljena i da je tu kako bi razbila taj strah.

I zadnji dan smo penjali na Cinque Torri - Torre Quarta Alta, Via normale. Smjer je niš posebno, penjali smo da čisto da nešto penjemo.