Dakle, prošli vikend, preciznije u nedjelju, pohodili smo Klek. Obzirom na nepredvidljivu prognozu i prevrtljivost ljudske naravi, u konačnom sastavu: Koki, Ante, Romana i ja… :-)

Jutarnji, sunčani dio nedjelje koristimo za usporeno, opušteno ispijanje kave u Gospiću, a kad se počelo oblačiti krećemo prema Kleku. U planu su nam dva smjera, ali pogled na radar otkriva da će jedva biti vremena za jedan. U Sloveniji već pljušti, ali mi vjerujemo prognostičkim modelima…

Ante i Romana biraju Omladinku, Koki i ja kompromisno biramo Damuzovu plafonjerku (da ne bude zabune, kompromis je bila činjenica da obojica nismo penjali taj smjer).

Ulaz u naš smjer je 50ak metara ispod ulaza u dobro poznate Dragmanicu, Glavu, Zoharov stup i HPDjku. Smjer je, za sve vikend pesimiste, bio suh, ocjena po vodiču mislim VI+(A2)? ali i iz samog imena smjera jasno je da nam neće biti lako. Spitano je, po mojim kriterijima vrlo dobro, nađe se i koji ok klin i kakvo drvce za gurtnu.

Prvi cug je moj, osjećaj kao u kakvoj alpskoj Vici, lijepo okomito penjanje s prečkom (prečnica, ne kvart) na kraju, stijena zahtijeva biranje grifova. Druga Vica je Kokijeva, detalj interesantni Klečki trbuščić . Treći cug je detaljni, dva previsna bolder detalja, prvi odmah poslije štanda. Spit u detalju, može se postavit gurtna, provjereno dosta olakša stvar. Drugi detalj po vodiču teže ocijenjen, za mene lakši, bez gurtni…
Kreće prva lagana kišica, Koki i ja suhi zahvaljujući Damuzu i njegovoj plafonjerki. Ostaje još jedan lakši cug i smjer završava na gredini. Pakiramo stvari i pješice idemo do vrha gdje nas već čekaju Romana i Ante. Zadovoljni svojim smjerom.

Žurimo nazad do auta jer kišica pojačava. Pardon, mi žurimo, Romana se vuče. Svejedno, kao i na pristupu dolazi prva…

Pizza u Ogulinu, pivo i sa zakašnjenjem čitanje zabavnog Nevenovog izvještaja o Mateljanovoj avanturi u Damuzovoj plafonjerki. :-)
Dobar vikend, kiši usprkos…

Marko