U subotu 1.4. smo se ja i Koky odučili zaputiti u Velebitaša, spitani klasik u Aniću (5b, 4a, 4c, 4b, 5b, 6a+, 5a, 3, 4a, 4a, 4b) Uzdali smo se u slavu naše naveze iz Dalmatinskog sna, no nije se baš obistinila taj dan... Pošto smo tolki Asevi, mislili smo da ćemo uživati u smjeru i naravno proletjeti ga u par sati. Daleko smo bili od istine. Pošto je bilo toplo na suncu mislili smo da će nam biti vruće pa je Koky uzeo običnu majicu dugih rukava a ja tanku vjetrovku no ispalo je da smo cijeli dan bili u sjeni a sunce je bilo uvijek na domak ruke. Nismo naravno ponijeli niti čokove koji bi nam dobro došli jer su spitovi na nekim dijelovima i po 7 metara razmaka. Težave su počele u 5-om cugu. Tu je potrebno paziti da se ne zaluta u Gaz ili Albatros. Na vrhu ljuske kreću dvije linije spitova, A sa uglavljenog kamena 4m niže ide linija spitova udesno i dva metra gore. Tu također treba paziti jer ako se nastavi gore ulazi se u Albatros, Velebitaš prečka 10 metara udesno pa se ide po okomitoj pukotini. Koky je propičio ravno gore pa se spustio, onda sam ja krenuo gore i morao sam prečkati po nekim spitovima za koje ne znam uopće kojem smjeru pripadaju. Tada smo došli do detaljnog cuga, 6a+. Previsna prečka po tramvajcima koja je dost na ruke, reko bi tvrdi 6a+ ako ne i 6b. Ostatak smjera je dost jasan. Zadnji 4b je isto zbunjujuć. Od travnate police kreću polegnuti masni radijatori sa 2 spita nakon čega nema ničega a i slabo je za osigurati se. Na samom izlazu sam uočio dvije varijante, lijevom stranom po previsnoj pukotini u kojoj ima tramvajac na koji se treba počupati, tu se nalazi drvo taman za štand. A po desnoj strani je neka masna pukotina koja mi se isto ne čini lagana. Izašli smo iz smjera u 18 sati. Pitao sam Koky-a "Si ikad išo Đuzinim spustom dolje?". Odgovorio je "Ajmo!". Pošto smo bili pored vrha Anića, staza u lijevu stranu bi bila racionalan izbor. No, pošto smo ja i Kokorić HC, nesvjesno smo se odlučili za dodatnu avanturu. U sam sumrak smo nekako našli Đuzin spust, nakon što sam nazvao Turba na mobitel. A usput smo uspjeli i u Đuzi zalutat jer je pao Mrak. Naletili smo na neki fiksirani štrik oko nekog drva pa smo se spustili jedno 70m vertikale u sipar prema Skradelinu po kojem smo se kotrljali još sat vremena... Tako da smo poslije 21 sat došli u Dinka. Zaključak je da su u ovom smjeru 4-orke ozbiljno penjanje, smjer je vrlo eksponiran i treba fizički izdržat konstantno vertikalno penjanje.

Naveza iz snova, drugi dan nakon 9 sati sna.
Foto by Deda.

Pozdrav,

Tomašek