Evo xy dodatka Mirninom izvještaju iz Rinke...

Dakle odlazak na vikend penjanje pada na sudbonosni dan za živote svih Hrvata - četvrtfinalnu nogometnu tekmu protiv Rusije. Putem se zagrijavamo uz predobre ritmove Belinde Bedeković, Hrvatska gori: Ajmo Mandžo, Luka, Raketa neka se boje neka ih smeta!!! Ajmo, ajmo, ajmo, ajmooooo... Plan je oko 20 stati u prvu birtiju s telkom koju nalazimo u Lučeu selu na putu za Logarsku dolinu. Uz veliko platno i union nefiltrirano ekipu za tekmu nam čini Luče kvartovska ekipa, Slovenac polu-Ruske, polu-Hrvatske familije (?), ekipa englesko govorećih turista, i ekipa nogometno entuzijastičnih Kekeca ( valjda je to dress kod za subotnji izlazak u Sloveniji ). Polu Rus slavi svaki gol koji padne na utakmici, malo lupeta na Ruskom, malo na Slovenskom, ali najviše urla "Za dom spremni!". Kekeci komentiraju pogrešnu taktiku hrvatskog izbornika. Englezi odlaze, spremit se za polufinale valjda, a mi se nakon par pivi totalno uklapamo! Utakmica završava, birtijom odzvanja Jugoslavijoooo, Zdravka Čolića! Mi se trijeznimo od činjenice da nam treba još bar dva sata do doma na Okrešelju i toga da se Jugoslavija nasreću raspala prije dobrih 27 godina! Šturamo domu ( ne doma ) i tamo smo prije 1...

Za razliku od xx naveza koje napadaju Rinku u 5-6-7 formaciji mi se odlučujemo za 6-7-8 taktiku. I tako je i bilo... Dizanje u 6, ispijanje kave do 7, pa krećemo... Nošeni euforijom u glavi nam odzvanjaju stihovi "Mandžukić Marijo dobro si im zabijo-O!!!" i prestižemo dvije Slovenske naveze. Pod smjerom smo oko 8 i sitno. Snijega je još puno i veliko snežišće onemogućava normalan ulazak u Igličevu, već snezišće obilazimo s lijeva, a u smjer ulazimo u svojoj varijanti, mislim negdje na sredini prvog cuga. Napadamo u kombinaciji Šimunec-Bejuk, Vlašić-Kranjec. O protivniku mogu reći sve najbolje. Osim prvog cuga koji je krušljiv, ostatak stijene je super, a posebno su lijepe prečnica po kompaktnoj ploči u ključnoj dužini i cug IV-ke u gornjem dijelu smjera, opet prekrasna, eksponirana ploča s dobrim grifovima. Smjer ( u maniri Subašića prilikom pucanja penala ) vrluda lijevo-desno po stijeni, ali karakteristični oblici ( žuta stijena, veliki brid, kamin ) uz obilje ostavljenih nakucanih klinova i super preciznu Gašparovu skicu sa plezanja.net (uz čitanje s malo razumijevanja) nije velik orijentacijski problem. Dojam nam kvari sivo nebo i nedostatak obećanog sunca uz povremeno kapanje kišice i jačanje hladnog vjetra. Usklađujemo kretanje s navezom iza, tako da si uopće ne smetamo i smjer završavamo za neloših 6 sati.

Na vrh dolazimo dobrih sat i pol prije xx naveza i promatramo njihovu borbu sa mnogobrojnim slovenskim navezama. To traje otprilike kao produžeci protiv Rusije, vječnost.
Ovi Slovenci nisu tipični primjerci svog naroda i vuku se kao sve crniji oblaci iznad naših glava. Vjetar pojačava i dogovor je da Kranjec ostaje kao moralna podrška xx navezama, Juraj, ja i Antonijo šturamo dole. U Turskom žlebu je još gomila ( cca 6m ) snijega/leda, nevjerojatno koliko ga je napadalo ove zime, ali tamo gdje ide staza/ferata može se u potpunosti obići...

Naravno kad smo se spustili, razvedrilo se i okolne vrhove je obasjalo sunce. Čekamo ostatak, vožnja siparom, piva i gulaš u domu i sa žaljenjem odbacujemo ideju o spavanju u domu do ponedjeljka pa pičimo put Zagreba... Uz tradicionalni sladoled na počivalištu Dul, u Zagrebu smo već oko 12...

Sljedeća tekma u srijedu!

Ajmo Daliću zlatni sine, pod tvojim vodstvom tresu se tribine!!! Hrvatska gori, jeah...

Marko