Eto, umjesto u Alpama zavrsili mi u Paklenici ovaj vikend. Krenuli u petak navecer iz Zagreba bez nekih konkretnih planova o navezama, smjerovima... glavna misao vodilja nam je bila 'samo da je u hladu'. I tu Marko u voznji baci udicu, 'Ocemo u Velebitasa?' Uuu, jebote, pa ne znam bas, nisam u top formi, pa koljena na silasku, ali... ovo je prilika koja se ne propusta. Ma, vrag odnija koljena, budem se sutradan tocao u moru... moze! Juraj nije imao nikakvih dilema... moze! Kad smo se okupili u Peku, dizemo satore, najavljujemo plan i tu Kranjec i Glumac odluce da ce u Klin. Curke (Dominu, Martu, Nikolinu i Ivonu) nagovaramo da odu u Mosorasa, ali nesto se kolebaju pa odluku ostavljaju za sutradan.

Budjenje u 7, dorucak, vec u 8:30 smo na ulasku u park. Spremanje, vjesanje opreme, zadnji savjeti i ohrabrenja i pokret... decki nepokolebljivo prema Anica kuku, dok curke ipak u Srednje rebro; neke u nove avanture, a neke u borbe s demonima iz proslosti. Nesto je cudno, neuobicajeno, u klancima i onda shvatimo da cujemo zrikavce jer nema potoka.
U Velebitaski ulazimo tocno u 10h. Marko krece u prvu 5b duzinu, dolazi do treceg spita pa proba dalje pa stane pa proba opet pa se vrati pa sjedne. (!!!) Glumac provocira iz svojeg smjera, ali Marku nije do zajebancije. Na kraju ipak skuzi da je odmah na pocetku krenuo za krivom linijom spitova, otpenjava 2-3 metra i krece na pravi put. Ali nisu to bas lagani, tecni pokreti. Tvrdi neki 5b, majku mu, jedan od tezih 6a-ova koje sam penjao, k tome odmah na ulazu. A tesko vrijeme, vruce, sparno, jest da smo u sjeni, ali nema daska vjetra. Nekak sam brzo prelomio u sebi da necu trosit snagu na teze detalje, nego cu se besramno navlacit na komplete kad zapnem, ipak ima vise od 350m stijene pred nama. A mislim da je i Juraj slicno razmisljao. Slijedi nekoliko cetvorki u kojima se Juraj i ja izmjenjujemo u vodstvu, da stedimo Marka za kljucni cug. Lijepo penjanje, dobra stijena, doduse malo mi je nespretno bilo izvlacenje izmedju ljuske i stijene na kraju cetvrte duzine, ali OK, da se i to. Ponudim se da potegnem 5b cug ispod detaljnog... odmah na ulazu ima problemcic koji ne izgleda pretesko, nestanem iza ugla, vidim sto slijedi, jasan je put i ajmooo! Ide to, malo sporije ali ide. Po meni takodjer sasvim solidni 6a. No, dobro je osigurano, ima i par klinova jos izmedju spitova, napredujem... do 5 metara ispod standa. I tu stanem. I ne ide pa ne ide. Jebiga, ne usudim se, frka me, a ne mogu se ni navuci. A umor cini svoje. I ode pol sata u raznim pokusajima. Na kraju sam zvao Marka da dodje do mene i preuzme vodstvo za kraj cuga.
I tak se nadjemo ispod detaljnog 6a+ cuga, standovi sve losiji, sve neki viseci, nema cak ni mjesta za svu trojicu, moramo se dvojica stiskat dok treci visi metar-dva ispod. I krene Marko u borbu, ja se osjecam k'o Gandalf u Moriji kad je ugledao Balroga i pomislim 'U k...c, a vec sam tak umoran!'. Veli Marko, da se bas ne bi htio navlacit, a opet je tak primamljiva gurta koja visi kroz detalj. No, majstorski prolazi detalj (zar ste uopce sumnjali?), a i preostalih par detaljcica do kraja duzine. Tu mi je fakat postalo jasno koliko je njemu lagano sve ono sto ja penjem na svojoj gornjoj granici. A ovo je bilo jos iznad moje granice. Respect!!! Krecem ja za njim i nakon sto sam iskopcao prvi komplet me ulovi takav grc u srednjem prstu da mi se skroz svinuo u dlan u krene zatezat podlaktica. Fuck! To mi bas ne treba, a vec jedva visim na lijevoj ruci. Juraj spasava situaciju, dolazi do mene i otvara mi saku, malo protezem prste i krecem dalje. Prvih par spitova pod detaljem nema bas neke srece od grifova, zatim se dolazi do dosta dobrog pothvata ispod glavne ljuske, ali lose za noge. Sami detalj preko ruba ljuske ima dobar brid za hvatanje, ima dobre stepenice za noge, ali nemam bas vise snage i tu krece cupanje do kraja duzine. A ni Jurju nije bilo lako... 'Spanaj plavi... spanaj zeleni!!!' jos ce danima Marko sanjat te rijeci.
Slijedi 5a duzina (stamparska greska, pretpostavljam, sigurno je trebalo pisat 6a), koju Marko spaja sa sljedecom duzinom. Do kraja slijedi jos nekoliko 4-orki. Juraj vuce 9. cug, medjutim malo skrece s pravog puta, Marko opet spaja zadnje dvije duzine i... vani smo! Tocno 9 sati smo bili u smjeru. Litra vode koju sam vrlo stedljivo cuclao kroz smjer izdrzala je do kraja. Jos se samo (samo) treba spustit. E, tu mi je vec doslo da cijedim vlazne maramice u sebe. S obzirom na moj oprezniji i sporiji tempo, u klancima smo za sat i pol. Fala deckima kaj su me rasteretili na silasku. Drug Kranjec dolazi po nas na parking dok je Markov auto na joyride-u po jadranskoj magistrali. Svoje dojmove iz Klina zapocinje rijecima 'Klin nas je prezvakao i ispljunuo... a onda smo usli u drugi cug!' :-) Sigurno ce biti neki izvjestaj.
Curke su rijesile Srednje rebro i ostatak dana sijale strah po cestama Starigrada i okolice. Bit ce i tu valjda izvjestaja, a pogotovo fotki! :-)

Ja odlucujem preskocit nedjeljno penjanje i iskoristit dana za R&R, dok ostali kuju planove za Mosorasa. I fakat, ujutro krecu sastavi Kranjec/Nikolina te Marko/Ivona/Juraj u Mosoraski, Marta i Glumac odlucuju se za trad varijantu Izduzenog rebra, da stignu i do plaze, dok se Domina odmah odlucuje za plazu. I dok smo mi usporedjivali temperature mora na raznim plazama Starigrada i Selina, Mosorasima se otegnuo dan, tako da po njihovom silasku idemo na veceru pa pakirat stvari u kamp i oko 21h krecemo za Zagreb. More ce pricekati, ali ionako je bilo pretoplo. :-)