Prosli utorak smo se poceli nabacivat s idejama za vikend. Vec je previse vremena proslo otkad smo bili na stijeni... ja na godisnjem, Romana ozlijedjena, a i Dolomiti Nikoline i Domine su vec odavno iza njih. Koki isto skroz nabrijan na stijenu; i on bi zgiljao, samo treba partnera. Meni se ful islo na Dabrove pa nam je to primarni cilj, ako prognoza bude OK; inace bi na jedan dan, mozda Vela Pesa, mozda Krk. Kako se vikend blizio, prognoza sve bolja i u petak padne definitivna odluka. Jos se Juraj javio da on i Miro vec planiraju Dabrove, Koki je pridobio Bojanu u navez i ajmooooo...

Ja i harem stizemo na Dabrove oko podneva i odlucujemo se za Okrugli kuk... curke bi penjale Rizvelja, sto meni super pase... lijepi smjer za upenjavanje. Ona celava ploca na samom pocetku smjera mi se prije par mjeseci cinila klizavija nego inace pa sam ju tada obisao, no ovaj put sam ju uspio potegnut po sredini (uz diskretnu molitvu penjacicama, 'Nemoj proklizat, majku ti ...!'). Romanin pussy-stick takodjer je nasao svoju primjenu u smjeru, osim sto je malo omlohavio pa smo joj probali sugerirati kako da ga 'ukruti'. :-)
Smjer je poslijepodne vec u sjeni pa po izlasku malo gustamo na suncu, a onda zakljucujemo da imamo vremena popesti jos susjedni Rolling Stones pa brzo abseilamo na livadicu, spustamo se do ceste i odmah natrag prema smjeru. K'o u lunaparku.
Ja sam smjer penjao odmah nakon svoje skole, dakle ima vec 7 godina, i nije mi ostao bas u narocito lijepom sjecanju. Mislim da je dojmu prije svega kumovalo hladno, oblacno, vjetrovito vrijeme; u svakom slucaju, nisam mu se vise vracao. Ovaj put mi je dojam dosta popravljen. Detaljna duzina (druga) je zaista lijepa za penjat... svi grifovi su vrlo konkretni, ima par lijepih dugih gibova, no obavezno treba ukapcat duge komplete jer smjer dosta vrluda. Detalj je ful okomita ploca, isto sa dobrim grifovima, samo kaj su malo krivo okrenuti. :-) Malo baca van ravnoteze, no da se to lijepo anulirati pa onda fakat nije problem. Sa vrha smjera treba samo par metara otpenjati na onu istu livadicu i onda se spustit do ceste.

Vec po mraku dolazimo do doma, kuhamo, klopamo, razmjenjujemo dojmove. Juraj i Miro su penjali Austrijski greben, a Koki i Bojana (i jedna zmija) Vamos a la playa (cijeli, naravno!). Miletova gitara u domu ovaj put ima svih 6 zica pa sam se posluzio i slozili smo si bas lijepi stimung pod prekrasnim zvjezdanim nebom uz repertoar od Novih Fosila do Deep Purplea do Peter Sarstedta.

U nedjelju se laganini spremamo, ovaj put na sunce, Domina i ja u Altweiber, a Nikolina i Romana u Playu. Rujicin kuk se, nazalost, ovaj vikend pokazao vrlo popularnim za zmije, tako da su Koki i Bojana odustali od Via Manuele i vratili se u Tempo vulcan, a Juraj je imao traumatican susret u prvoj duzini La figlie i na kraju on i Miro nisu nista vise popeli.
Altweiber mi je uvijek lijep za penjat tak da smo Domina i ja gustali (uz malo borbe sa strahovima od padajuceg kamenja - posljedica iskustva iz Dolomita), a Nikolina i Romana su se dobro pofajtale sa prve dvije duzine Playe i mislim da je revans na pomolu.

I jos par nabacanih misli za kraj...
- Jimmy Stanic je faca
- vrijeme je bilo fantasticno
- na lijecnickom za vozacki ne testiraju urin
- vrijeme si fakat nismo ljepse mogli pozeljeti
- ako nekome kazes da je 'kao tenk' nemoj se iznenadit kad ti doleti tenkovski krose u bulju