Biokovo 1.-4.11.2018. aka Kako su Romana i Mirna tražile Razvitak

U četvrtak ujutro nakon podosta peripetija i promjena planova što i kamo ćemo za vikend jer su se planovi za produženi naglo mijenjali, stiže Romanina poruka da ima u nekom kombiju ima dva mjesta za Biokovo i da za posla sata moramo biti pred Plodinama. Brzinski dogovor koje dvije od nas tri će put kombija. Maja nam prepušta mjesto i Romana i ja jurimo prema Areni. Friški AOŽ školarci su nas pričekali lagano ispijajući kavu. Nagurali smo stvari i sebe u kombi i Mazdin crveni vatrogasni kombi kreće put Makarske. Romana i ja smo s Matejom protresli razno razne teme, pričali o školovanju potražnih pasa, edukaciji i stavovima mladim, povijesti i arheologiji, novi i starim religijskim kultovima s ovih područja i put do dolje stvarno prolijeće. Ostatak kombija se također dobro zabavljao uz sve što vole mladi. Moj osobni cilj je bio da zapamtim sva imena do Makarske i tamo negdje oko Knina sam ih mogla sve nabrojati :-) . Plan je bio da budemo smješteni u novouređenom domu u Velikom Brdu te nas kombi tamo odbacuje. Tu nam se produžuje i drugi auto, Lada, Zelić, Aja i Dejo. Dom je super, u centru sela, dečki koji brinu o njemu super susretljivi, sve novo i sve na raspolaganju pa Romana i ja donosimo odluku da ostajemo tu sve dane jer imamo dosta penjačkih opcija na raspolaganju, a da ne moramo druge gnjaviti za prijevoz. Prvu noć smo Lada, Romana i ja same u domu, a ostatak ekipe je u Makarskoj. Za ostatak vikenda pridružuju planinari iz Hadžića. U petak se budimo uz oblake, najavljene kiše još nema, a mi se odlučujemo za sportiće na lokalnom penjalištu Smokvine. Jedan od momaka koji vode brigu o domu nas u avanturističkoj vožnji džipom po lokalnom makadamu vozi do Smokvine i putem pokazuje potencijalne barijere za nova sportska penjališta. Stijena je bila dosta mokra, ali s desne strane taman bilo 4-5 suhih i lakših smjerova pa smo malo isprobale stijenu. Po povratku u dom pakiramo se i lagano se spuštamo do Makarske, pijemo kaficu i pivu te se nalazimo s ostatkom ekipe. Oni su iskušali sreću na Vrisovim glavicama i isplatilo se jer najavljene kiše na kraju nije niti bilo. U subotu krećemo put malog Borovca (najmanjeg). Romana i ja samo vagale hoćemo li u Sive jeze ili Superpanoramicu i odlučujemo se nju. Nešto je duža, po ocjeni lakša i ima silaz pješke. S nama penju Aja i Dejo. Smjer je super, ulazni 6a nije težak, valjda ima ocjenu 6a jer odmah trebaš stisnut dok si nezagrijan. Onda ide 5b koji nije baš niti 5b, najveća briga je bila da nešto ne srondaš na ekipu ispod sebe, ostatak smjera je lijep i kompaktan, bez nekih posebno teških dijelova. Smjer nam je bio prava uživancija, niti prelagano niti preteško i izašli smo gori sve 4 sretni kao mali prasci kad se valjaju u blatu. Iako smo imali ok prolazno vrijeme ipak odlučujemo da ne idemo u još jedan smjer jer bi nas ipak mogao uhvatiti mrak nego krećemo do auta. Lada i Zelić su bili u Sivim jezama koje su prvo malo tražili pa ih je trebalo pričekat. Aja i Dejo ih ostaju čekat kod auta, a Romana i ja ostavljamo stvari u autu i lagano stazom pješke do doma. Iako sam prvo s gnušanjem odbila taj prijedlog put do doma bio je prava uživancija. Tu zasluženo pijuckamo pivu i čekamo ostatak da nam se pridruži. Večer prolazi uz red domaćeg i stranog roka, isprekidanog s kojom starogradskom ili sevdahom s kojom su nas uveseljavali cimeri iz Hadžića.

I eto nas pomalo do nedjelje, dana za Razvitak. Razvitak je 5c na brdu GRAB – SOLILO, brdu iza našeg sela. Pezzolatov smjer iz 2011. Dale smo si truda, ispitali lokalne momke za smjer, Romana zvala Doktora koji je probao naći smjer prije dva tjedna, probale naći izvještaje, dobile uputu za shorcut do smjera (i ferate), čak su momci slagali i čovuljke da nađemo lakše shorcut. Uglavnom, dizanje u 6, a prema stijeni krenuli u 7:10, našli stazu, nakon malo tabananja ipak smo naišli na čovuljke i taj neki bolder koji moramo zaobići i onda samo ravno na feratu. Malo po siparu pa malo kroz šumicu, dočepale se neke stijene i onda desno uz nju i tu kreće potraga za plavo strelicom i pješčanim satom ili alternativno „vodom“, ako smo na „drugoj“ umjesto na „prvoj“ polici . Jer se od kod „vode“ može prva dva cuga preskočiti pa onda s „druge police“ ući u zadnja tri cuga. I tako mi prošle po toj nekoj polici s lijeva na desno, pažljivo proskenirale cijelu stijenu, nit smo našle "vodu", nit smo našle feratu, a još smo manje našle ulaz u smjer. Kao ima „dva drveta“ na kraju drugog cuga, takvih kombinacija smo jedno 8 našle. Došli skroz s desne strane te stijene, krenule stazom gore, tražile i dalje, ali ništa. Krenule dolje, naletjele na planirana koji nas je uputio gdje je „voda“. Otišle mi nazad do vode, i shvatile da smo tu bile, opet sve pregledale i ništa tu nama nije izgledalo kao da bi mogao biti neki pezzlotavski smjer s pločama. Na silazu naletjele iz cimere iz doma koji su izašli iz ferate, tako da smo i nju na kraju locirale. Uglavnom i dalje ne znamo gdje je smjer, ne znamo je li oznaka na skici uopće za „vodu“ jer se čini da nam je to možda bio krivi orijentir. Možda smo bile i pod krivim dijelu stijene ili stijeni, a sigurno smo bile i u šumi :-) . Ako netko ima Pezzolatov mail neka ga pošalje Romani da ga pita: „pa pobogu Paolo gdje ti je taj smjer?“. Malo nam je za utjehu ipak bilo što nitko od lokalnih momaka ne zna gdje je smjer, a i Doktor ga tražio s dalekozorom prije dva tjedan pa ga nije našao. Zezali smo se i da je to mitski smjer, da ga Pezzolato sanjao ili na gljivama smislio. Nakon skoro 5 sati traženje spustile se do doma. Cimer nas prebacili do Makarske, gdje smo malo potočale noge, pojele i zujale dok nas nisu skupili. Oko 18:30 kreće naš mali maturalac put Zagreba. Stižemo oko ponoći, živi zdravi i veseli.

Zaključak svega, držat se originalnih uputa, kakvi mrtvi shortcuti, pogotovo na Biokovu. Shvatile smo i same koliko je divlji i kako se stvarno lako zaluta iako ti se čini da je sve jasno kao dan. Razvitak be aware, one way or another we are gonna find you! Lokalni momci se također pridružuju potrazi za Razvitkom pa se nadamo da će do našeg sljedećeg puta možda stvarno netko i naći taj Gral.
I topla preporuka za Dom na Velikom Brdu i Mati, Juri (2x), Bruni i svim ostalima na supportu i hladnim pivama u frižideru.

MirnaC