Da ne prodje bez spomena...

Prošli vikend penjali smo na Paklenica rijunjnu, mislim jednom od brojnijih u mojoj kraćoj matičkoj karijeri... Skratilo nam vikend pomicanje sata, ali samo je san trpio...

Ivana i ja za subotu odabiremo Boru i nagovaramo Romanu i Mirnu da nam prave drustvo. Obzirom da je novo pospitani produzetak smjera relativno neopisan izvjestajima evo par detalja...

Prve dvije duzine su vjerujem mnogima poznate sa skolskih izleta... Ocijenjene s 4c, ali mislim klasične V-ice prebačene u francusku skalu, nude konkretno penjanje. Drugi cug produzujemo i standamo 15ak metara iznad pospitanog standa na velikom pjescanom satu (ima i drugih opcija za improvizaciju). Dobra strana produzenog drugog cuga je sto se nakon toga u jednoj duzini dosegne polica ispod detaljne duzine.
Tu za mene pocinju problemi, jer spitovi su iste boje kao i stijena i zbilja ih je teško vidjeti, ali ima ih poprilično (cijela duzina mozda i vise od 12). Treba gadjati ploču, mislim lijevo od crne stijene po kojoj curi voda, ali ne zabrijati u žbunje sasvim lijevo kao što sam ja napravio. Prvi spit je na 3-4m iznad police.
Duzina je predivna, prvi dio ploca sa malim policama za ruke i noge, vrlo lijepo penjanje, a detalj duzine je malo iznad, nekakav zljeb sa neobicno orjentiranim grifovima - dva giba na tramvajac. Ako se ne stavljaju produzeni kompleti u spitovima gdje smjer mijenja pravac, zbog 50 i kusur metara cuga, trenje je veliko, pa sam prisiljen standati na polici na drvu par metara ispod spitanog standa.
Sljedeci cug opet dug, lijepo penjanje po tramvajcima, malo u stranu pa je zbog vertikalne stijene osjećaj kao da je previsno. Izlazimo oko 17 ali cekamo Romanu i Mirnu pa silazimo po Djuzi u sumrak. Romana rijesava jos jednu 6-icu, ostaje joj samo pobjediti strah od pisanja izvjestaja.

Vecer je za druzenje, lovacke price, Zekinu gitaru i panaceu, rakiju od djumbira, hvala Hrvoje Studak...
I hvala gazdi Kokiju i cimerima Borisu i Marti što su me ipak primili pod krov nakon što me familija izbacila na ciču Pakleničku zimu...

Kao zahvalu za rakiju odlučujem sljedeći dan penjati Watersong s Krunom i Hrvojem. Nemojte krivo shvatiti, rakija je zbilja bila dobra... Smjer riješavamo, mislim u manje od 3h, ne moze nam ništa ljetno računanje vremena. Klopa kod Dinka i razlaz kućama...

Neki su se zbog Paklenice odrekli sanse penjanja Slovenke u predobrim uvijetima ali da li su zakinuti prosudite sami:

Zeko:

Je, III. AOM Reunion Special bio je vrlo uspjesan... skupilo se veliko drustvo, pocastilo nas savrseno vrijeme, puno se penjalo, puno druzilo...

Dosta nas je doslo vec u petak pa smo iskoristili priliku za aklimatizaciju u Peku, gdje je vec bilo 20-ak RAK-ovaca. U subotu sa trojicom 'starih iskusnjara'... Pintar, Stern, sAsA i ja penjemo neke varijante u Velikom cuku... kombiniramo CK sa Sjevernim rebrom... nekima taman, nekima zagrijavanje. Nakon toga uspijevam pridobiti Pintara da odemo u Danaju, koju lagano i ekspresno rijesavamo. Na vrhu srecemo navez AOZ-a pa spajamo 70-metarska uzeta i picimo dolje u jednom cugu. U nedjelju je plan bio u kombinacijama Maja-ja te Mirna-Romana penjati Gospodare kise, medjutim malo nam je splasnuo entuzijazam do jutra... ja sam se vukao k'o trula kobila, jedva drzao oci otvorene, ali ajde, uspijevam se pokrenut (a i Maju) da odemo makar probat. Smjer je pre-pre-presuper!!! Detalj u prvoj duzini se nisam ni trudio osloboditi, da se bez puno muke anulirati... pricekat ce neke bolje (odmornije) dane. Ostatak smjera, a pogotovo druga duzina, je tako fenomanalno lijepo da me euforija drzala sve do Zagreba. Nazalost, Mirna i Romana su taman rijesile prvu duzinu i onda odlucile da im je knap s vremenom pa su se spustile. Neka, ceka ih lijepo gustanje nekom drugom prilikom.

Vege-harem i ja preskacemo klopu kod Dinka, nego stajemo na pizzu u Gospicu i dalje za Zagreb. Nakon oskudnog vikend-sna cak nisam uspio zaspati cim sam legao, trebalo mi je barem 2 minute!
----

Koki:

a drugarica marta, deda i ja smo se spustili već u petak oko11.00 kako bi izabrali najbolji i najveći apartman znajući što se sprema marku.
kako je dupence lilium martagon odlučilo da u petak nema penjenja, svi skupa (dupence, marta, deda i ja) smo se prošetali do borisovog doma.
i dok smo nas dva zalegli na sunce i uživali u pivi, marta i dupence su odlučili okupati se u potoku.
koliko je to bilo fantastična ideja, govori to da su nakon toga opet bili jedno tijelo, što je pak jamčilo penjanje subotu i nedjelju. jea!
plan je bio penjati isključivo klasike, pa smo onda martagon i ja popeli watersong a nakon toga pero u stupu.
svaka preporuka za oba smjera. pogotovo za pero gdje je prvi spit na cca7 m prve 6a dužine, što ja nisam smio ni gledati kada je marta postavljala
pa sam jednostavno okrenuo glavu. prva dužina 6a od početka do kraja, isto i druga, 5c kontantno. treća je ljuskava 5b, ful eksponirano penjanje cijeli smjer.
na kraju trećeg radimo absajl i gibamo na pivu kod dinka. (pero je po starom vodiču 80m, -6a, 5c, 5b. malo je zbunjujuće na kraju treće dužine jer je iznad ploča bez spita iako bi se još moglo ispenjati nešto do vrha stupa).
ja ostajem na pivi a marta bježi u apartman i radi jedan od najboljih povrtnih rižota koje sam ikada jeo. i deda će to potvrditi..
klopa i navečer razbijanje u peku na tulumu.
načelni dogovor je bio da u nedjelju idemo u slovenski pips. iako su neki platili ulaznice kako bi uživali u nevjerojatnoj predstavi, zbog opravdanih razloga predstava se preselila na veliki vitrenik gdje smo prehodali olivera i popeli kreleta.
ponovilo se..