Obećah izvještaj, pa ga evo napokon i šaljem za slučaj da se netko zaputi u te krajeve - da zna što očekivati i koje bisere obići... Samnom je penjao Vlado Novak, odabrao Đelo, tonska slika Miljenko Kokot.

1. Fontainebleau - boulder raj sat vremena jugoistočno od Pariza, nepregledna prostranstva okruglastih gromada od hrapavog pješćenjaka natkrivena borovom i hrastovom šumom. Spavali na divljaka, a ima i kampova tko želi. Ima hrpa divljih svinja, al su miroljubive i bave se svojim poslom. Ocjene su tvrde i bolje je ić kad nije vruće i kad se ruke manje znoje. Treba imat min. 2 crashpada sa sobom, plus super su za spavat na njima. Ako se mene pita, taj bouldering je mazohizam - mučiš se ko konj za izvest neka nemoguća 3-4 giba da bi se slavodobitno našao na kamenu visine 3m, slijedi spuštanje i sve ispočetka. Ambijent patuljkove šume je nešto što se isplati doživjet.

2. Švicarske Alpe I.dio - penjali na jednom jako lijepom mjestu, na stijenama uz slap po imenu Cascade du Dar, koji se nalazi ispod masiva Les Diablerets, na cca 2000mnv. Tu ima dosta dužinaca, uglavnom težine od 5c na dalje. Mi smo penjali smjer Kinley (4 dužine, detaljna dužina 6a+, ostale 5c). Ulaz u smjer na donjoj slici. Sve pospitano.

3. Švicarske Alpe II.dio - Mirroir d'Argentine, ogromna položena ploča sa dužincima raznih težina i jednakih duljina. Sve oko 500m i sve pospitano. Mi smo penjali klasični smjer iz 1963. po imenu La Directe, težine 5b. Pristup jasan ko dan - preko potoga i ravno gore. Jako lijepa stijena i smjer, malo zeznut početak odstupa na kojem je nabolje ostat navezan dok se ne dođe do idiličnih pašnjaka po kojima slijedi šetnja do dolje.

4. Švicarske Alpe III.dio - uspon do planinarskog doma Cabane du Trient na istoimenom glečeru, cca 3200mnv. Do planinarskog doma postoji i alternativna ruta po planinarskoj stazi koja je u ljetnim mjesecima suha, tojest nema snijega na njoj, tako da dereze i cepini nisu neophodni. Dom treba unaprijed rezervirati jer je dosta posjećen. Švicarcima je otić na glečer ko nama na Sljeme. Oko glečera izbijaju razno razni vrhovi koje bi sve bilo fora popet, a mi smo se odlučili za Aguile d'Orny - lijep granitni špic s nekoliko varijanti uspona. Mi smo se odlučili za najlakšu - 4c, 350m po hrptu do vrha. Odstup zanimljiv, na momente zahtjevan, kroz kuloar desno od stijene (gledano odozdo). Najpoznatija stijena u okolici je Petit Closher du Portalet, i njoj se obavezno treba vratiti :) zadnja slika.

Generalni dojam s visina: kamenje se odranja, snijeg i led se tope, klimatske promjene nisu patka.

Pozdrav svima uz lake note s Jadrana.

Vidimo se!