Biokovo GDSK
Sta drugo radit na otvorenoj pruzi pored Slavonskog Broda nego na mobitelu tipkat izvjestaj o penjanju po vrletima Biokova...
Pa eto, konacno sam dozivio GDSK kak spada, a vjerujem i mnogi drugi. Vrijeme nas je bas pocastilo, a mi smo to maksimalno iskoristili. Neki su krenuli u petak predvecer, dok je konvoj Bejuk-Kranjec u vrlo sarolikom sastavu penjaca, hodaca i biciklista krenuo u subotu ujutro. Za subotu se odlucujemo za varijantu kratkog pristupa i nista prezahtijevnog penjanja pa idemo u Vrisove glavice; tamo su vec od ranije Iva&Ivona i Koki&Domina, ali i gro drugih naveza poznatih ljudi. :-) Marko i ja biramo smjer Madre Padre, 6a, 140m... lijepi izbor, mekano ocijenjen, super stijena, osim malo klimavog ulaza u cetvrtu (5b) duzinu, ali nikakav problem. Kranjec pod svoje okrilje uzima Zrinku i Bodica, i oni rijesavaju Carpe Diem, 5c, 100m, par smjerova dalje. Zadovolj(e)ni se vracamo u kamp koji smo digli na predivnoj terasi usred maslinika, gdje je u medjuvremenu niknuo pravi logor i idemo na riblju veceru koju su na terasi skole organizirali domacini. Vecernji program zapocinje fantasticnim predavanjem legendarnog Silva Kare o njegovom penjackom zivotu i impresivnim podvizima po cijelom svijetu s posebnim naglaskom na Juznu Ameriku. Nakon toga druzenje, zajebancija, cakula, ali pristojno, jer sutra je prognoza dobra i treba iskoristit. Bejuk, Kranjec i ja planiramo u Dalmatinski San, 6b, 600m, pa treba rano ustat, a i malo nas je Orsat scimao kad je rekao da vec 5 naveza planira isto to.
Vjetar dobro dere cijelu noc, budjenje kao u 5:45, ali vraga, mene valjda pere rajzefiber i vec sam od 4:30 budan. Dorucak, kave, sranje, pristup i u 8:45 ulazimo u smjer. Dan je prekrasan, ali vjetar i dalje dere, no OK je jer smo koliko-toliko u zavjetrini stijene. Prvu polovicu smjera ekspresno rijesavamo za nesto vise od 2 i pol sata... lijepe duzine, ocjene drze kratki detalji, lakse duzine se daju pospajat i penjat paralelno... i zacas smo na pikniku ispod pocetka strmijeg dijela smjera.
E tu se vec mijenja prica... penjanje je dosta eksponiranije, duzine su vec fino konstantne, nema vise samo 2-3 giba u detalju. Prekrasno penjanje! :-D Plus jos penjanje u 3-ojceku je pun pogodak jer se sva vodstva rijedje rasporede. Bilo je par tijesnih visecih standova, ali i to smo prezivjeli. I da, potpuno smo sami u smjeru; nitko se drugi nije ukazao. Nakon 7h penjanja izlazimo na vrh, malo okrijepe, fotkanja pa dolje po krasnoj planinarskoj stazi prema Brelima koja samo jos pojacava fenomenalan cjelokupni dojam. Nema nikakvog otpenjavanja, siparenja... samo lagana setnje, kojih 2h. E, sve to funkcionira ako si organiziras nekog da te skupi na kraju makadama, kao sto je po nas dosao Karlo. Hvala jos jednom! :-)
I dosao zadnji dan. Neki se ipak prepustaju suncu, moru i odmoru, a neki penju. Posto bi ipak u pristojno doba krenuli za Zagreb, idemo opet u Vrisove glavice... Ivona&Koki u Prvi Snijeg, 6a, 150m, Kranjec& Zrinka&Bodic u Madre Padre, a Sanja&ja u Bez Sunca Se Ne Moze, 6a+, 130m. Smjer je prejeben! :-) Prekrasne duzine po dobrim grifovima, ljuskama, ljuskicama... uzivancija od pocetka do kraja!
Na kraju se jos bacamo na brzinu u more, mazemo kruh i pastetu na parkingu :-( i picimo doma.
Eto, par mojih nabacanih dojmova, i tko je kaj penjao u mojoj neposrednoj blizini. Ukupno su clanovi AOM ispenjali 21 smjer na GDSK... jako lijepo!
Velika pohvala i zahvala svima koji su sudjelovali, kako u organizaciji tako i u realizaciji. Kao jedan od onih koji su konacno otkrili cari Biokova, jedva cekam sljedecu godinu, a vjerujem i svi ostali! <3
Link na fotke.