Pozdrav,

U subotu ujutro Brajko, Ante, Koki i ja smo se zaputili pravac Paklenica.
Na putu prema dolje Koki je probirao vodič za neki smjer. Brajko i Ante već imaju beziciran Dreaming the lost friends, valjda nostalgija, nema Sabe. Koki nalazi smjer Armadillon 6a. Ja sam malo suzdržan jer sam tu na granici, ali ajde, plakat ću u smjeru.
Malo guglao smjer, našao neki Turbov izvještaj i skužio da su ocjene različite. Naime, u vodiću cugovi su 4b,5c,6a,5a, a na plezanju i nekim portalima 4b,6a,5b+,5a, pa sad ti znaj.

I tako mi došli u kanjon, podjela, pa pravac pod smjer, koji je drito pred nama.
Nema pločicu ali sa iskustvom i dedukcijom nalazimo svoje spitove i Koki kreće prvi.

Prvi cug je 4 i nema problema. E sad drugi cug. Situacija, iznad mene rupa, iznad rupe pukotina u ploči, ispod glatka, blago previsna stijena, bolder potez samo takav. Prvi spit je nije toliko daleko, pa njie to problem, koliko je mali problem padanja na policu ak fulam. Nikaj, složimo lojtricu da ukopčam prvi spit, da me ne bi sakupljali na ulazu. Ipak ni to mi nije nekaj pomoglo, pa sam se malo nategnuo na uže i eto ljuske za dalje.
Ostatak je lijep ali konkretan. Osim ulaza koji je 6a, ostatak je 5b/5c, svuda ima nekaj, i čokovi ti lijepo dođu.

Treći cug, Koki na redu. Sa štanda se vidi žlijeb i kamin iznad žlijeba. Čini se ok.
Kreće Koki, tu se ja sada sjetim Turbovog izvještaja sa početka priče, nešto tipa, "drugi cug, osim ulaza nije problem, koliko taj treći, zato je taj + na 5b.".
Dolazi Koki do žlijeba ulazi ravno, kopča, ne ide, španaj, čok/frend španaj. I onda prosvjetljenje, ode Koki lijevo i tu nailazi na čuda i napreduje dalje po žlijebu, koji je uredno pospitan tako da nema frke.
Dolazi do kamina, tri, četri evo Kokia na štandu. Ovaj je dio priče sa moje strane štur, to bi trebao Koki možda bolje dočarati. Meni, na kraju konopa, je bilo ok, kamin je malo naporan, ali se da učokirat tijelom pa se da odmoriti.

Zadnji četvrti cug je 5a, ulaz je malo varljiv, spit je na lijevo, ali ulazi se desno i vraća se do spita. Tu je opet bilo penjanja na pokušaj, pogreška. Nakon ulaza slijedi dva seta radijatora, i rendom spit za kraj.
Malo lutam i nalazim na vrhu štand s druge strane stijene, ne znam da li je naš ali, je taman namješten za zihranje kraja.

Kreće Koki i nakon par izvlačenja užeta zateže se spravica, Koki pao. Ni vriske, ni zapomaganja, stoji konop zategunt. Ja: "Koki, sve ok?", Koki: "Je, sve ok.". Uže stoji, radim ja prusik, i kad evo kreće konop.
Par minuta kasnije evo kacige i pod njom Koki. Kaj je bilo, na ulazu popustila ruka i zagrebao si prst. Kaže, krvi je bilo kao da si je prst odrezao, pa ga je zamotao u zavoj, tako da je malo trajalo.
Oba stare iskusnjare, pa imamo PP tako da smo sanirali ozljedu odmah na vrhu. Preporučujem smjer.

Do nas dolaze momci iz smjera do, Ante i Brajko. Izrazi na licu, "ajde ok.". Brajko si vratio čok od zadnji put.
Gablamo nešto i spuštamo se dole. Na parkingu srečemo Bejuka prošlosti, Bejuka budućnosti i Ivanu.

Sutradan Ivana ide sa nama, dok muž čuva dijete.
Dame biraju, na pivi/kavi Ivana probire vodič, šturo se odlučuje na Centralni kamin via originale.
Navečer se kuha grah, sa obitelji Bejuk se gleda finale Voicea, Brajković se igra sa Mislavom, Ante se igra s Mislavom. :)

Nedjelja, buđenje, kava, klopa.
Idemo u kanjon i odlučujemo ajmo svi u CK, originalna varijanta (1 set Ante i Brajko, 2 set Koki, Ivana i ja).

CK znam napamet ali nikad nisam išao originalni pravac. Koki ide prvi puta. Većina nas zna smjer pa neću duljiti, smjer se račva nakon kamina.
Lijeva varijanta nakon kamina je izlaz, idemo desno original. Ode Brajko gore i tu se malo zastaje. Di se treba ići? Sim, tam, nalazi se smjer.
Malo je možda zbunjujuče jer je sve puno klinova, i kombinira se još sa nekim smjerom.

Nakon nekog vremena krećemo Ivana i ja, i mogu reči za 4b u vodiču, dobar je cug. Ulazi se u kaminček, pa se po nekom žljebu pleže gore do ljuske, nadesno se zaobilazi stijena i pravac gore.
Prelazim trojku, malo se popnem, pa se spustim do neke udoline i improviziram štand. Pratimo dvojac po klasiku do vrha stijene. Ivana vodi i prolazi bez problema. Za ovu varijantu treba čokova/frendova.
Nije pre teško, ali bolje da se ima.

Odlazi se na oproštajnu pivu, Ante baca Mislavu poklone sa neba.

I to je to, sve u svemu, meni dobro.

P.S.: Molio bi da se druge, treče i četvrte strane dopune, ako sam nešto izostavio ili nekoga krivo dočarao.

LP

Evo jos fotki, za one koji nemaju FB